Ubij me nježno! Digitalizacija je dvosjekli mač regionalnih televizija

Prijelaz s analognog prijenosa televizijskog signala na digitalni trebao je donijeti niz prednosti koje digitalna televizija ima u odnosu na analognu.

U teoriji, digitalno emitiranje televizijskog signala omogućuje prijam programa bez smetnji, zbog čega su slika i zvuk kvalitetniji, veći izbor dodatnih televizijskih programa te niz ostalih usluga poput televizije visoke kakvoće (HDTV) ili digitalnog teleteksta. Iako slika više nikome neće sniježiti, živite li u području koje nije dobro pokriveno zemaljskim digitalnim signalom, pojavljivat će se smetnje poput kvadratnih artefakata na ekranu ili će slika nestati. No loša pokrivenost signalom nije jedini razlog zašto bi vam slika dok gledate pojedine programe mogla nestati.

Golem trošak

Digitalizacija se za mnoge lokalne televizije pokazala kao dvosjekli mač. Lokalne televizije, prije svega one male koje su prije imale gradske koncesije, digitalizacijom su dobile priliku pokriti šire područje i povećati broj gledatelja, a samim time i broj oglašivača. No zbog zakonskih odredbi, prema kojima nakon uvođenja digitalnog signala ne mogu više koristiti vlastite odašiljače već plaćati operatera, i mijenjanje koncepcije programa, koji sada mora biti prilagođen gledateljima na širem području, mnogima je postalo trošak koji im ozbiljno ugrožava poslovanje.

"U početku smo bili sretni što ćemo pokrivati veće područje, ali, za razliku od europskih zemalja gdje televizije ne plaćaju koncesiju državi jer se tretiraju kao pružatelji medijskih usluga, u Hrvatskoj moramo plaćati i koncesiju i naknadu za prijenos signala Odašiljačima i vezama koji su u 100-postotnom vlasništvu države", ogorčen je Denis Mikolić, direktor pulske TV Nove. Kao primjer navodi da su kao gradska televizija koncesiju plaćali 32.000 kuna godišnje, a sada im naknada na oko pola milijuna gledatelja iznosi 169.000 kuna čemu treba dodati i mjesečnu naknadu koju plaćaju OiV-u. Smatra da je hitno potrebno promijeniti pravilnik Vijeća za elektroničke medije te OiV-u dati status koncesionara, a televizije svrstati u pružatelje medijskih usluga jer im mnogima zbog dugova OiV-u prijeti gašenje signala.

Oglašivača nema

Veći broj gledatelja nije donio i veći broj oglašivača, ali je povisio cijene oglašavanja i troškove proizvodnje vlastitog programa, što dodatno otežava situaciju. Veliki oglašivači se zbog pogrešnog poimanja da lokalne televizije nemaju gledanost koja može konkurirati nacionalnim ne oglašavaju na njima pa Mikolić zahtijeva da se počne provoditi članak 19. Zakona o elektroničkim medijima, koji obvezuje sve korisnike državnog proračuna da 15 posto godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi svojih aktivnosti utroše na oglašavanje na regionalnim i lokalnim televizijama.

"Na lokalnim i regionalnim televizijama sve što naplatimo od hrvatskih gospodarstvenika ostaje u Hrvatskoj. Mi time možemo povećati broj radnih mjesta, a nacionalne televizije novac potroše na autorska prava i strani sadržaj", kaže Mikolić, čija TV Nova zapošljava 20-ak djelatnika koji proizvedu 3,5 sati programa na dan. Lokalne i regionalne televizije imaju pravo javljanja na natječaj za novac iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija kojima se sufinancira program od javnog interesa, a često je tako dodijeljeni novac jedini prihod pojedinih malih televizija. 

Da se u digitalizaciju nije trebalo ići smatra i Damir Vujinović, suvlasnik Jabuke TV, za kojeg je prisila da se kupi milijun i pol digitalnih prijamnika te suzi prostor za širenje mrežnih operatera dio političke igre u kojoj neki ostvaruju ekstra dobit, a televizije ekstra gubitke. Prije digitalizacije sami su investirali u odašiljač i opremu koje sada ne mogu koristiti, već OiV-u mjesečno plaćaju 80.000 kuna naknade.

"Digitalizacija u marketinškom smislu nije donijela ništa. Obveze i troškovi daleko su veći, a ekonomska kriza učila je svoje. U suštini više potrošimo nego što zaradimo", zaključuje Vujinović, koji ipak smatra da će Jabuka TV preživjeti. Planiraju daljnje smanjenje troškova i širenje poslovanja na portal Zagrebancija i izdavaštvo. Za novo umrežavanje nema volje jer smatra da ne bi bilo uspješno u marketinškom smislu, a upravo je to bit takvih projekata.

Gledanost porasla

Vlastita produkcija, na kojoj radi 50 ljudi i čiji su troškovi znatno povećani, čini 60 posto programa, a emisije bez naknade ustupaju drugim malim televizijama. Budući da se sada tretiraju kao regionalna televizija, uz 20 posto ukupnog programa posvećenog lokalnom informiranju moraju imati i 20 posto regionalnog informativnog programa pa su otvorili dopisništva u Sisku, Karlovcu i Zagorju. Koliko im to uvjeti dopuštaju, pojačali su dnevno informiranje za županije koje obuhvaća koncesija. Što se gledanosti tiče, Jabuka TV je prema istraživanjima AGB Nielsena najgledanija od svih regionalnih i lokalnih TV postaja, ističe Dragan Balić, urednik informativno-mozaičnog  programa, navodeći da su najgledanije emisije Otvorena TV, TV Bujica, Romanovi, Depressija i Markov trg koje se emitiraju u udarnom terminu od 19 do 22 sata. Po Balićevu mišljenju Jabuka TV i nema prave konkurencije na tržištu, ali primjećuju da njihov program kopiraju drugi.

Dragutin Veselčić, direktor Vinkovačke televizije koja ima županijsku koncesiju, smatra da se digitalizacijom nije ništa posebno promijenilo jer je ekonomska situacija u Vukovarsko-srijemskoj županiji već dugo loša i nema oglašivača. Regionalnim televizijama gledanost je porasla za 10 do 20 posto, a profitirale su samo gradske televizije. Vinkovačka televizija ima puno vlastite produkcije čija je proizvodnja skupa, ali je, kaže Veselčić, i dalje isplativija od kupnje programa. Usto, ostalim televizijama na području digitalne regije D1 mogu konkurirati samo lokalnim informativnim programom.

"Nećemo odustati, jedna smo od najstarijih televizija", poručuje Veselčić uz najavu širenja poslovanja, među ostalim, na tiskane medije. Do tada rupe u budžetu krpaju prodajom svojih programa, prije svega dokumentarnog, te organizacijom različitih manifestacija i koncerata.