Gabrić: Treba provjeriti imovinu ravnatelja bolnica

Hrvatski zdravstveni sustav nije zasnovan na racionalnoj osnovi, mišljenja je vlasnik Oftalmološke klinike Svjetlost prof. dr. Nikica Gabrić, koji smatra da se bolnice na malim područjima trebaju ujedinjavati i tako postati efikasnije te ekonomičnije.

Smatra i da u Hrvatskoj nemamo jasno definirano što je primarna, sekundarna te tercijarna medicina, a ta  neracionalnost dovodi do lista čekanja pa se pacijenti sve više odlučuju za privatni sektor. Stoga bismo trebali izraditi sekundarnu zdravstvenu zaštitu, a to su specijalističke ordinacije koje su prije bile vezane uz poliklinike u domovima zdravlja.
 

Jesu li pacijenti u opasnosti zbog nedostatka lijekova u bolnicama kojima HZZO kasni s plaćanjem, a veledrogerije više ne žele isporučivati lijekove na dug?

 
- Naravno da postoji određena opasnost od nastanka krize u isporuci lijekova upravo zato što hrvatski zdravstveni sustav veledrogerijama duguje više od 365 radnih dana. Dakle, veledrogerije danas rade s vrlo malim maržama koje iznose oko pet posto, možda maksimalno do osam posto, i više nisu u stanju pokrivati kredite koje podižu. Prije je bilo lako čekati jer su veledrogerije imale marže od 12 posto, a danas su se one zbog konkurencije smanjile i došle na razinu kredita. Veledrogerije su postale privatne tvrtke i ne žele imati gubitke od isporuke lijekova. Zdravstveni sustav zbog toga ne funkcionira, nije se reformirao, a u tom ekonomskom poslovanju veledrogerije jednostavno ne mogu dopustiti da prema drugima budu u minusu. Na jednoj strani imate pacijente i zaposlenike zdravstvenog sustava koji trebaju te lijekove, a na drugoj veledrogerije kojima se mora platiti.
 

Jesu li moguće tužbe pacijenata kojima je odgođena operacija ili im usluga zbog nedostatka lijekova nije bila primjerena? Očekujete li ih?

 
- Riječ je o nacionalnom interesu pa će država i veledrogerije jako teško posegnuti za tužbama. Vjerojatno će veledrogerije slati poruke pritiska, a koliko čujem, trenutačno isporučuju onoliko lijekova koliko se plati. Pokušavaju doći do neke ravnoteže pa će dug koji imaju bolnice postupno staviti u neko razumno vrijeme od šest mjeseci. Pacijenti neće podizati tužbe jer ipak nije takva kriza da dramatično nema lijekova. Recimo u Zagrebu, gdje je najveća potrošnja lijekova, neće biti problema, a u manjim sredinama to može postati problem, ali samo na dan-dva. Ipak, kad zaškripi, uvijek se nađe način i pomogne se određenoj osobi ako nema potreban lijek.
 

Nije li začarani krug da zbog toga bolnice u manjim hrvatskim gradovima šalju pacijente u državne bolnice?

 
- To je problem upravo jer naš zdravstveni sustav nije postavljen na racionalnoj osnovi. Dakle, trebali bismo imati manje bolnica i one bi se trebale ujedinjavati. Recimo, na uskom području Slavonije imate osječku, vinkovačku, vukovarsku i našičku bolnicu. To znači da na malom području imamo preveliku koncentraciju bolnica čiji je hladni pogon održavanja zgrade, grijanja, hlađenja, struje, vode, plina, telefona plus plaće zaposlenika jako skup. Moramo doći do toga da napravimo pravu mjeru rasporeda bolnica koje će biti efikasne te ekonomski održive.
 

Zašto u velikom dijelu bolnica ne naručuje pacijente u vrijeme blagdana (kraj prosinca, početka siječnja)?

 
- Riječ je o tzv. hladnim operacijama, gdje pacijenti ne moraju biti operirani odmah, u ovom slučaju u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika. No, situacija u cijelom zdravstvenom sustavu, bilo javnom bilo privatnom, takva je da pacijenti ne vole biti operirani u tom razdoblju pa ni liječnici tada ne operiraju jer su na godišnjem odmoru i ne mogu kontrolirati svoje pacijente. Kao liječnik privatne institucije također ne volim operirati u tom razdoblju i tada sam na godišnjem odmoru.
 
Nije li nelogično da skupi uređaji stoje u to vrijeme, a HZZO istodobno plaća privatnim klinikama za dijagnostičke preglede?
 
- Ne postoji druga smjena u zdravstvenom sustavu. Postoji ta nelogičnost da niz operacijskih dvorana i skupih uređaja veći dio dana nije u funkciji. Kada bi liječnici pak tijekom cijelog dana obavljali niz pretraga i operacija, bi to koštalo zdravstveni sustav i više nego što je predviđeno. Oni imaju limite koliko posla mogu obaviti i zato nastaju liste čekanja. Pacijent može čekati godinu dana na operaciju ili jednostavno otići privatniku koji također ima koristi od takve situacije.
 

Usmjeravaju li liste čekanja pacijente u privatno zdravstvo,  tim istim liječnicima koji uz rad u javnom zdravstvu rade i privatno?

 
- Naravno da usmjeravaju jer mi ponajprije nemamo dovoljno dobar informatički sustav koji bi pratio liste čekanja. Tako, primjerice, jednoga pacijenta možete naći na nekoliko lista čekanja i ne možete ga identificirati. Što se tiče liječnika koji rade i u javnom zdravstvu i privatno, smatram da je to sukob interesa koji ne bi trebao postajati. To je relativno dobro uredila prošla administracija ministra Milinovića. Naime, pravilnik kaže da ljudi koji rade u javnom sustavu i ispunili su normu mogu raditi i u privatnom sustavu, ali ne za poslodavca koji radi za HZZO, što se često događa.
 

Što mislite o dvostrukom radnom vremenu liječnika koji uz posao u državnim bolnicama rade i privatno? Može li takav liječnik specijalist kvalitetno odrađivati svoj posao?

 
- Takva je praksa moguća u nekim zemljama, ali smatram da to ne treba prakticirati. Moguće je i da takva praksa otvara prostor za korupciju koju je jako teško iskorijeniti i istražiti jer ne postoji stvarna volja da se to spriječi. Ravnatelj bolnice također ne mora dati suglasnost liječniku da obavlja privatnu praksu, ali ima i onih koji rade mimo zabrane. Prema tome, to se područje treba urediti.
 

Je li normalno da specijalisti čije su školovanje platili građani, tj. novac iz državnog proračuna, nakon završetka školovanja mogu odmah raditi u privatnoj praksi? Ne bi li bilo logično da ih se obvežu određeni broj godina odraditi u državnim bolnicama?

 
- Mladi specijalist nakon završetka fakulteta ne može ići odmah raditi privatno jer je po ugovoru dužan određeno vrijeme provesti u bolnici. Ode li prije istjeka ugovora, dužan je bolnici platiti odštetu. Takvih primjera ima mnogo, a postoji i niz sudskih procesa.
 

Ako je u Zagrebu dio bolnica u gradskom, a dio u vlasništvu države, zašto u gradske (koje se dijelom financiraju i od prireza ljudi koji rade u Zagrebu) pod istim uvjetima mogu ići i građani koji nisu iz Zagreba?

 
- Nažalost, hrvatski zdravstveni sustav je razrušen, a mi nemamo jasno definirano što je primarna, sekundarna i tercijarna medicina. Neki bi se pregledi mogli rješavati u domovima zdravlja, a pacijenti od tamo praktički odlaze na najviši stupanj zdravstvene zaštite. Zar mislite da bi pacijent trebao ići na KBC Rebro da mu se odredi dioptrija? Problem je što smo mi taj zdravstveni sustav rastrojili, a takve bi slučajeve trebalo vraćati na domove zdravlja. Treba izraditi sekundarnu zdravstvenu zaštitu, a to u specijalističke ordinacije koje su prije bile vezane uz poliklinike u domovima zdravlja gdje bi pacijenti mogli riješiti do 80 posto svojih potreba na nižoj razini uz manju cijenu te manje čekanja.
 

Provjerava li itko imovinu liječnika?

 
- Ne provjerava, niti mislim da je potrebno jer bi to izazvalo strašnu buru liječnika. Zašto ne bi pogledali imovinu odvjetnika? Imovinu državnika, ministra, šefova bolnica trebalo bi provjeriti i nakon isteka mandata, da se vidi je li se povećala.

Zašto vi ne radite s HZZO-om?

 
- Ne radim jer bih na taj način srušio kvalitetu svoje usluge i svoju bi zdravstvenu ustanovu doveo u istu situaciju u kojoj se nalazi zdravstveni sustav. Ako želim imati najbolje aparate i najbolje ljude koje u javnom zdravstvu inače plaća država, onda moja cijena mora biti viša. Primjerice, operacija mrene u državnom zdravstvu stoji 600 eura, a kod mene 1000 eura. No, država je sagradila bolnicu i kupila aparate, a sve plaćam sam. Kad bih naplatio operaciju 600 eura, moja bi zdravstvena ustanova vrlo brzo propala. Ponavljam da je sustav zdravstvene zaštite neracionalan jer svi državni sustav doživljavaju kao mjesto gdje se ostvaruje svoje zdravstveno, mirovinsko, radno pravo, a razmišlja se kako da se neki novac zaradi izvan sustava.