Grčka je u pokušaju skrivanja stvarnog duga partnera našla u najvećoj američkoj investicijskoj banci, koja je izdavala CDS-ove, kojima je dolarske obveznice Grčka mijenjala za eure po netržišnom tečaju, zbog kojeg će kod dospijeća za 10 ili 15 godina morati platiti izdašnu premiju.

Kako nije riječ o klasičnom zajmu, Grčka je mogla novo zaduživanje sakriti od Eurostata i Europske unije pa je statistička slika o stanju grčke ekonomije bila službeno znatno bolja od stvarnog stanja.

Tako je skrivena službena brojka o deficitu središnje države, koja prema kriterijima iz Maastrichta ne smije prijeći tri posto, iako je u grčkom slučaju stvarna brojka u 2009. godini dosegla 12 posto.

New York Times otkriva međutim i da je Grčka "prodala" svoje prihode od aerodromskih pristojbi, kao i prihod lutrije, koji će tek ostvariti u godinama koje dolaze.