Graniću je normalno što je Hypo savjetovao o ulasku u BiH

Je li vama normalno da se, kao ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade, susrećete s anonimnim austrijskim bankarima, savjetujući ih da li da idu na bosanskohercegovačko tržište, nekoliko puta je sudac Ivan Turudić upitao Matu Granića u petak tijekom njegova svjedočenja u procesu protiv Ive Sanadera.

Granić je, međutim, ostao pri prvotnoj tvrdnji, da nema ničeg spornog u tome što se on 1995. godine, nakon što je Hrvatska već dobila kredit od Hypo banke, sastao s Wolfgangom Kultererom na ručku u zagrebačkom restoranu Paviljon i savjetovao ga o mogućem ulasku te banke na tržište BiH.

"Taj je susret predložio moj zamjenik, Ivo Sanader, i ja sam ga prihvatio jer sam smatrao da je to izraz zahvalnosti što su nam odobrili kredit", rekao je Granić, koji tvrdi da je Kulterera upoznao godinu dana ranije, kad su predstavnici Hypo banke prvi put došli u Ministarstvo vanjskih poslova predati svoje pismo namjere.

"Kulterer je tada bio moj glavni sugovornik pa sam ga upamtio", rekao je Granić, koji je sudskom vijeću objašnjavao kako je on u vrijeme dogovaranja kredita puno putovao i bavio se međunarodnom politikom, pa je zbog toga Sanader, kao njegov zamjenik koji dobro zna njemački jezik, dobio zadaću operativnog vođenja pregovora s čelnicima Hypo banke o kreditu za kupnju zgrada hrvatskih veleposlanstava.

Tako je, rekao je Granić, Sanader organizirao i taj prvi susret s Kultererom i delegacijom Hypo banke u zgradi Ministarstva vanjskih poslova, na kojem su Austrijanci iskazali spremnost da daju kredit i želju da uđu na hrvatsko tržište, a Granić je to pozdravio.

"Nismo imali nikakve ovlasti u pogledu procedure, samo smo politički pozdravili njihov dolazak u konzultaciji s premijerom i predsjednikom države", rekao je Granić. On će na pitanja odgovarati i idući četvrtak, kada je zakazano novo ročište.

U petak je svjedočio i Robert Tafra, koji tvrdi da je osobno posredovao u upoznavanju Ive Sanadera i Eugena Laxe, no Sanader tvrdi da to nije istina.

Tafra, naime, tvrdi da se ratnih devedesetih godina znalo dogoditi da se u splitskom restoranu Opatija sastane određeni krug ljudi, među kojima je tada bio i Ivo Sanader, a tijekom jednog takvog susreta Tafra je spomenuo da će se naći s jednim uglednim iseljenim Hrvatom.

Sanadera je, tvrdi, jednom sreo posve slučajno na Britanskom trgu u Zagrebu i tad ga je Sanader zamolio da i njega upozna s tim čovjekom, što je Tafra i učinio dan kasnije u zagrebačkom hotelu Intercontinental (današnji Westin) te se prisjetio da su Sanader i Laxa tada razmijenili i brojeve telefona.

Tafra tvrdi da mu je nakon toga Sanader samo jednom spomenuo Laxu, rekavši: "Onaj stari je interesantna povijesna ličnost."

Sanader, međutim, tvrdi da Tafra ne govori istinu. "Tafra nikad nije bio dio mog društva u restoranu Opatija, nismo večerali niti je ikad spomenuo Laxu. Nije istina ni da smo se susreli na Britanskom trgu niti me upoznao s Laxom", rekao je Sanader.

Sud je snimku nadzorne kamere iz restorana Marcellino prihvatio kao zakonit dokaz, a snimka od četiri minute puštena je u sudnici.

Na njoj se vide Sanader i Zsolt Hernadi kako razgovaraju za stolom, ali se ne vidi Robert Ježić, koji je u istrazi ustvrdio da je i on naknadno došao na taj sastanak.