Hrvatska ima 68 milijardi razloga da se ugleda na Poljsku

Punopravnom članicom EU Poljska je postala 1. svibnja 2004. godine. Administrativnu reformu provela je 1999. godine, nakon čega je uspostavljeno 16 novih regija i upravo te regije postale su odgovorne za regionalni razvoj. Jedna od njih je i Malopoljska regija, odnosno vojvodstvo, s Krakovom kao prijestolnicom.

Upravo u Krakovu ovih dana traju sastanci na razini hrvatskog Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva na čelu s ministrom Božidarom Pankretićem i Ministarstva regionalnog razvoja Republike Poljske te Ureda maršala spomenutog vojvodstva.

Hrvatsko Ministarstvo za učenje od poljskih kolega ima oko 68 milijardi razloga. Naime upravo 68 milijardi eura brojka je koja će zaokružiti ono što su Poljaci imali priliku izvući iz pretpristupnih i pristupnih fondova EU do 2013.

S pretpristupnim fondovima, koji su neka vrsta treninga za članstvo u EU, što je na svojoj prezentaciji o apsorpciji sredstava iz EU potvrdio i Jakub Szymansky, zamjenik direktora za regionalnu politiku za Malopoljsku regiju, Poljska je imala posla prije ulaska u EU, baš kao što to danas ima Hrvatska.

"Pretpristupni fondovi bili su odličan instrument koji nas je pripremio na strukturne fondove. Prije ulaska u EU naučili smo tako kako funkcionira sustav korištenja tih sredstava", rekao je Szymansky. Napomenuo je kako su im pretpristupni fondovi itekako koristili kada su morali primjerice sanirati štetu od poplava, točnije tu je uskočio Phare program. Još jedna stvar s kojom se Hrvatska danas može povezati.

Malopoljska regija, na čijem primjeru o iskorištavanju novčanih potencijala dobivenih od EU Pankretić i ekipa ovih dana uče, ima tri milijuna i 230 tisuća stanovnika, i svaki je od njih od EU fondova, prema službenim procjenama, dobio oko 100 eura do 2004. godine, kada je Poljska postala dijelom EU.

I kod Poljaka, kao i u Hrvatskoj, postoje regije koje su dobile više novca i one koje su dobile manje, no Szymansky kaže kako to ne utječe izravno na korist koju pojedine regije kasnije imaju od tog novca. Neke su novac iskoristile uz veću, neke uz manju učinkovitost.

EU fondovi ne poznaju rodbinske veze

Netko će, pozivajući se na hrvatski mentalitet, pomisliti kako će zloupotreba sredstava iz pretpristupnih fondova EU biti najveći problem Hrvatske, no stroga regulacija ne daje prostora takvom ponašanju, objašnjava Lovro Benčević, stručni suradnik za gospodarski razvoj iz Regionalne razvojne agencije Zagrebačke županije.

Problemi koji se javljaju uglavnom nastaju zbog nedovoljne informiranosti opunomoćenika, pa se potkradaju greške poput one da poduzetnici koji su dobili bespovratna sredstva naruče rabljenu opremu, što pravila EU nikako ne dopuštaju.

I Poljaci su imali sličnih problema, kaže Szymansky, i to zbog dvije stvari: područja javne nabave i pitanja okoliša, gdje su podijeljena sredstva i pokazalo se da je sve bilo u skladu s poljskim zakonodavstvom, ali ne i europskim. Iako možda nenamjerne, takve će se greške smatrati kao zloupotreba te će Poljska, odnosno Hrvatska ako bude imala istih problema, biti primorana vratiti dio sredstava.

Rijetki su slučajevi prijevara koji su namjerni, zbog već spomenutog strogog nadzornog sustava, pa ih primjerice u Malopoljskoj regiji ima četiri prijavljene, od ukupno 1400 projekata.

Ako se uspoređujemo s Poljskom, Hrvatska je sada u fazi o kojoj je Poljska bila 2003. godine. Hrvatska je sve pretpristupne programe potpisala i koristi ih, a trenutačno čeka odobrenja i alokacije za ono što će biti strukturni i kohezijski fondovi, odnosno tzv. pristupni programi Europskoj uniji. Točnije, sada smo u fazi kada nas EU financira a da Hrvatska u nju još uvijek ništa ne ulaže.

Hrvati su s učenjem o iskorištavanju EU fondova krenuli 2004. godine, kada se najviše novca moglo izvući iz CARDS programa. U početku je najviše problema bilo sa sastavljanjem programa za koje su pojedinci tražili sufinanciranje od EU. Ali, kako nam kaže Dragan Jelić, direktor Centra za tehnološki razvoj, te "porođajne" zapreke Hrvati sve lakše svladavaju pa sa svakim novim natječajem sve više kvalitetnih projekata biva odobreno.

Sada je problem to što je više projekata nego što ima novaca. Sa sličnim problemom bori se i Malopoljska regija, u kojoj su podnesene prijave pet puta veće od novca koji stoji na raspolaganju.

Projekti koji čekaju na odobrenje stoga moraju biti jako dobro napisani, a ono s čime se Hrvati također moraju suočiti jesu dvije činjenice: da postupak dobivanja sredstava iz pretpristupnih fondova ne poznaje rodbinske i ine veze te da programi moraju imati jasan cilj i svrhu - nije dovoljno željeti novac.

Maksimalni postotak sufinanciranja koji odobreni projekti mogu primiti iz EU fondova za regionalni razvoj jest 85 posto. Više od 157 milijuna eura dobila je Malopoljska regija od EU fonda za regionalni razvoj za razdoblje od 2007. do 2013. godine. Radi dočaranja o kojoj je svoti riječ, kada bi se ta svota poslagala u novčanicama od 1 eura jedna na drugu, bila bi to visina od 16 metara, odnosno dosegnula bi drugi kat nebodera.

Kriza nije utjecala na veličinu sredstava

Hrvatska općenito barata s manje novca od pretpristupnih fondova od Poljske, što pokazuje i primjer prekogranične suradnje. Valja pritom napomenuti da aktualna finacijska kriza nije imala svoje prste u tome jer se sredstva EU po tom pitanju zbog nje nisu smanjivala.

O razlici u novcu kojim barataju Poljska i Hrvatska najbolje će svjedočiti primjer prekogranične suradnje Poljske sa Slovačkom, gdje u jednom krugu od 139 prijavljenih projekata biva odobreno njih 48. U prekograničnoj suradnji Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom od 100-tinjak projekata "prolazi" njih sedam, također u jednom krugu natječaja.

Razlika je međutim u prekograničnim suradnjama sa zemljama koje su već u EU, gdje su sredstva nešto veća, pa od 100 projekata prolazi njih 15.

Što se hrvatskih poduzetnika tiče — malih, srednjih i početnika, oni svoju priliku imaju u IPARD programu, kroz koji će Hrvatska u razdoblju od 2007. do 2011. godine korisnicima dostupnim omogućiti 179 milijuna eura potpore, odnosno od 25 do 26 milijuna eura za svaku godinu.

Prema Pravilniku, korisnici te mjere naime mogu biti samo mikrotvrtke, male i srednje tvrtke, pri čemu poduzetnik početnik ima određene prednosti. Velikani poput Ivice Todorića tu neće imati svoj dio kolača. Barem zasad, jer kako se priča, spremaju se izmjene pravilnika za koje se još uvijek sa sigurnošću ne može reći što će donijeti.

Hrvatska u cijeloj priči, kaže Benčević, ima još jednu manu, a to je da su već sve zemlje pokazale kako se može manipulirati fondovima pa je Hrvatska naišla na situaciju u kojoj ima sve moguće zapreke da se spriječi manipulacija, odnosno postrožene uvjete.

Dobra je stvar ipak, domeće, što s iskustvima Slovenaca, Mađara i ostalih koji su prije Hrvatske ušli u EU možemo naučiti kako najbolje iskoristiti te projekte. Jelić pak objašnjava kako Hrvatska ima dobrih projekata, ali je problem u predfinanciranju. Naime, po pravilima EU, korisnik može dobiti projekt i odobreno sufinanciranje u iznosu do 80 ili 85 posto, ali je problem u tome što korisnik prvi dio projekta mora platiti vlastitim sredstvima, što mu fond EU kasnije vraća na osnovi certificiranih računa, kroz koje se vrši provjera jesu li sredstva valjano utrošena.

Taj period provjere traje šest mjeseci i više, što je nekim korisnicima problem jer većina njih takav novac nema. Tu uskače država, koja već pregovara s Europskom bankom kako bi se tim aplikantima omogućilo povoljno kreditiranje.