Kako su Popijač i Milošević 'promijenili ploču' ... i stranu

Hrvatska udruga poslodavaca ne skriva da je nezadovoljna ekonomskim dijelovima izbornih programa glavnih kandidata za sastavljanje buduće vlade, a predsjednik HUP-a Ivan Ergović uporno podsjeća da je u posljednje tri krizne godine privatni sektor bio prinuđen probleme s kojima se suočava rješavati bolnim rezovima, smanjivanjem plaća i dijeljenjem otkaza, a istodobno se u državi i javnom sektoru malo toga promijenilo.

Članovi Vlade koje je premijerka Jadranka Kosor na prijedlog HUP-a prije gotovo dvije godine kooptirala u svoj kabinet, vicepremijer Domagoj Milošević i ministar gospodarstva Đuro Popijač, sudjelujući u HDZ-ovoj izbornoj kampanji tvrde da su javne financije i javni sektor optimalno stabilizirani te da je uklonjen najveći dio zakonskih i administrativnih prepreka za novi investicijski ciklus, koji će potaknuti i novi uzlet hrvatskoga gospodarstva.

Prije nego što su ušli u Vladu, koncem 2009. godine, Milošević i Popijač javno su tvrdili i zagovarali isto ono što su tada, ali što i danas traže i predlažu HUP i njegovi čelnici. Pritom je kao tadašnji glavni direktor HUP-a osobito gorljiv bio sadašnji gospodarski ministar Đuro Popijač kroz čije se javne istupe kontinuirano provlačila jedna te ista tvrdnja: „Na apele za reformama nema odaziva, ništa što smo tražili nije ostvareno“.

'Skače po glavi'

Popijač danas „skače po glavi“ svojim izbornim konkurentima koji najavljuju „oštre rezove“ u javnom sektoru, njihovo reformiranje i smanjivanje, uključujući i smanjivanje plaća i otpuštanje viška zaposlenih. Upozoravajući birače, Popijač svoje izborne konkurente pritom provocira i proziva da javno kažu hoće li smanjivanjem proračunskih rashoda i reformiranjem javnog sektora smanjivati plaće, mirovine, socijalne transfere, subvencije seljacima, braniteljska prava i primanja. Naravno, pritom ističe da aktualna vlada to nije radila, a neće ni raditi dobije li još jedan mandat.

Ako su Popijač i Milošević u pravu, onda bi trebali u to uvjeriti ne samo birače, nego i svoje kolege iz HUP-a s kojima su sada već davne 2008. godine, kad se globalna kriza prelila i na Hrvatsku, usvojili dokument „5 do 12“ u kojemu su upozoravali da Hrvatska mora napustiti dotadašnji model neuravnoteženoga gospodarskog rasta, koji je počivao na rastu domaće potražnje, a kao pogonsko gorivo koristio proračunski deficit i zaduživanje u inozemstvu. Ukazivali su i da je takav model rasta bio praćen bujanjem javnog sektora, zaustavljanjem restrukturiranja i privatizacije te pretjeranim rastom sustava javnih i državnih poduzeća.

Godinu dana kasnije isto su to ponavljali jer se u Vladinoj ekonomskoj politici malo toga promijenilo, a HUP-ovi zahtjevi ostali su mrtvo slovo na papiru. Upravo je „slanje“ Popijača i Miloševića u Kosoričinu vladu trebalo to promijeniti i barem neke od HUP-ovih udarnih prijedloga pokrenuti s mrtve točke i pretočiti u konkretne mjere za spašavanje realnog sektora.

Glomazan sustav

I dok Popijač i Milošević, u isti glas sa svim ostalim članovima Kosoričina kabineta, tvrde da su u posljednje gotovo dvije godine pokrenute i dobrim dijelom provedene ključne promjene, HUP je u svojem najnovijem programskom dokumentu „Za razvoj Hrvatske 2011.-2015.“ još detaljnije opisao zašto Hrvatska još uvijek stagnira i ne izlazi iz recesije te što je nužno učiniti kako bi se takvo stanje počelo mijenjati.

Poslodavci pritom ne dvoje o tomu da se u Hrvatskoj „razvio glomazan politički sustav koji je težio širenju utjecaja i odlučivanja te centralizaciji moći. U njemu su bujali birokratski mentalitet, politički oportunizam, pretjerana regulacija, pretjerano porezno opterećenje i korupcija“. Zbog toga su sada potrebne radikalne promjene, zaključuju poslodavci. I opet ih predlažu, od onih koje bi morale uspostaviti posve drukčiji makroekonomski i fiskalni okvir, preko onih koje bi trebale „duboko reformirati glomazan“ sustav javnih i državnih poduzeća, teritorijalno preustrojiti Hrvatsku i decentralizirati je te smanjiti poduzetničke troškove i podići konkurentnost industrije i izvoza, do onih koje bi reformirale javnu upravu, pravosuđe, zdravstvo i obrazovanje.

Tužno je da i u tom dokumentu, koji su promovirali u lipnju ove godine, traže isto ono što je kao glavni direktor HUP-a još 2008. godine tražio i Đuro Popijač, a naizgled je riječ o lako rješivom problemu – radikalno dokinuti neporezna opterećenja te smanjiti namete koji se plaćaju u poduzetničkim investicijskim projektima. Kad su prelazili u Banske dvore, Popijač i Milošević obećavali su da će upravo to učiniti. Ponešto su i učinili, ali u HUP-u očito smatraju da su samo zagrebali po površini, a da je veći dio problema još uvijek ostao prevelik teret gospodarstvu.

HUP-ov je, međutim, problem što i danas traži od buduće vlade ono što Milošević i Popijač kao njihovi predstavnici u Kosoričinoj vladi nisu proveli, iako tvrde da su učinili sve što su mogli i što je optimalno bilo moguće. Ako njegovi ljudi u Kosoričinoj vladi nisu mogli realizirati ni benignije od promjena koje traži, a pritom tvrde da su učinili sve što se moglo, kako onda HUP može očekivati da će to učiniti HDZ-ovi politički konkurenti s kojima nisu „kadrovski“ povezani?