Darko Milinović (Snimio Saša Ćetković)
Istina je međutim skrivena iza ovisnog odnosa bolničkog osoblja prema Ministarstvu zdravstva i njegovoj produženoj ruci HZZO-u i svemoći kojom Ministarstvo zdravstva može upravljati sudbinama ljudi zaposlenih u zdravstvenom sustavu.
Naime sugovornici Business.hr-a skriveni anonimnošću otkrivaju da je otpor tzv. mjerama štednje najveći upravo u bolnicama u Zagrebu koje prema Milinovićevom planu gube autonomiju.
Najveća kritika predloženih promjena odnosi se na činjenicu da se Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ostavlja izvan dosega reformskih mjera.
"HZZO je upravo idealna ustanova u kojoj bi se vrlo brzo mogle postići značajne uštede, ali što je važno, bez agresivnih zahvata koji remete funkcioniranje i kvalitetu zdravstvenog sustava. Naime u HZZO-u je u vrijeme računala i informatizacije zaposleno oko 4000 djelatnika, od kojih mnogi neproduktivno, koji troše silan novac, koji se prikazuje kao da ga troši zdravstveni sustav", upozorava naš sugovornik iz zagrebačkog zdravstvenog sustava, koji HZZO opisuje kao "birokratsku tvrđavu koja sve više služi svojim zaposlenicima, a sve manje osiguranicima i zdravstvu".
Prema gruboj računici medijski najeksponiranije mjere uštede, koju je upravo Milinović u javnim istupima istaknuo u prvi plan, a odnosi se na stvaranje samo šest bolničkih uprava umjesto postojećih 16 u Zagrebu, uštedjet će se samo oko 850.000 kuna godišnje, dok je npr. štetan ugovor za nabavu cjepiva protiv svinjske gripe, za koji je odgovoran direktno Milinović, zdravstveni sustav koštao 15 milijuna kuna. Dakle, "glavna" mjera štednje na ravnateljima i upravnim vijećima bolnica donijet će za 18 godina svotu koju je Milinović izgubio u jednom danu, upozorava naš sugovornik.
Računica je jednostavna. Dodatak na plaću za 10 ravnatelja, čija radna mjesta se ukidaju, u prosjeku je oko 2000 kuna, a kako će većina ostati u radnom odnosu, to će biti i sva ušteda po jednom ravnatelju. Uštedjet će se i na dodacima na plaću za 20 pomoćnika ravnatelja. Taj je pak dodatak u prosjeku oko 700 kn, što je ukupna godišnja ušteda od 168.000 kuna. Bit će i 50 članova upravnih vijeća manje, što je ušteda od 444.000 na godišnjoj razini. Ukupno 852.000 kuna uštede.
Kod najave ukidanja dežurstva u pojedinim bolnicama valja imati na umu da će taj dio posla preuzeti dežurni u drugim bolnicama, što će za njih biti dodatno radno opterećenje uz istu plaću te ih zasigurno neće učiniti sretnim ni zadovoljnim.
"Kvaliteta zdravstvenih usluga će sigurno trpjeti, a ni pacijenti vjerojatno neće biti previše sretni i zadovoljni 'vozanjem' između bolnica. Mogućnosti značajnije financijske uštede u usporedbi s mogućnostima uštede u nemedicinskom dijelu djelatnosti doista su minimalne, imat će značajan negativan utjecaj na kvalitetu zdravstvenih usluga te izazvati osjećaj frustracije kod zdravstvenih radnika, a posljedično i pacijenata. Pasivan otpor zdravstvenih radnika provođenju mjera bit će logična posljedica njihove neracionalnosti i stručne neutemeljenosti“, upozorava naš sugovornik.
Pristup ujedinjavanja pojedinih bolnica čije se djelatnosti prema ministru Milinoviću ''preklapaju'' krajnje je birokratski, simplificiran i mehanički, upozorava nadalje naš sugovornik.
Naime, nominalno ista djelatnost ne mora značiti i isti sadržaj, naročito u pogledu kvalitete. Mjere ne predviđaju analizu kvalitete dijagnostičkih i terapijskih sadržaja pojedinih bolnica i odjela koji se po nazivu djelatnosti ''preklapaju'' pa se ne može znati ukida li se ista usluga ili po karakteru potpuno različita unatoč sličnosti u nazivu pojedinih odjela.
"Tijekom cijele prezentacije mjera ministar nije ni spomenuo pojmove kao što su indikatori kvalitete zdravstvene zaštite, zadovoljstvo pacijenata zdravstvenim uslugama, empatija, humanost, solidarnost, profesionalni identitet zdravstvenih radnika, samopoštovanje, radna motivacija, radno–vremenski normativ i slično, iz čega je razvidno da je ministrov koncept tehno birokratski, vulgarno ekonomistički, utilitaristički i anti humanistički“, kritičan je naš sugovornik, koji upozorava da je sam Milinović najavio da će prije donošenja mjera zatražiti mišljenje stručnih društava, ali kako ga ono ne obvezuje, te da će postupiti kako je već prije odlučio.
Milinović je potpuno ignorirao ekonomsku činjenicu da bolnice u prosjeku iz proračuna na izdatke za zaposlenike troše 70–80 posto sredstava, a samo 20–30 posto sredstava ostane za materijalne troškove. Enormni postotak izdvajanja iz proračuna na izdatke za zaposlenike, tj. veliki broj socijalno zaposlenih, i to pretežno nezdravstvenih djelatnika, ukazuje da bolnice imaju i ulogu održavanja socijalnog mira, a upravo tu postoji prostor i potreba za racionalizacijom.
Upravo u nemedicinskom dijelu djelatnosti postoje velike mogućnosti racionalizacije i uštede. Sugovornik Business.hr-a, koji je u zdravstvenom sustavu zaposlen više od 30 godina, rješenje za smanjenje dijela troškova vidi kao i Milinović u ujedinjavanju javne nabave svih 16 zagrebačkih bolnica, ali pod uvjetom da opskrbu ne bi preuzelo nekoliko velikih tvrtki koje bi najprije eliminirale manje, a onda dogovorno nametnule svoje cijene i kvalitetu prema svom interesu.
Nadalje, dobar je prijedlog i stvaranje zajedničkih servisa za svih 16 bolnica, i to za računovodstvo i financije, tehničke intervencije u okviru tekućeg i investicijskog održavanja, prehranu, te servis za pranje, čišćenje i zaštitu pod uvjetom da se svi djelatnici iz tih bolničkih službi zaposle u tim servisima jer bi se razmjerno tome smanjili bolnički proračuni i bolnice bi za prethodno navedene usluge od HZZO-a dobivale upravo toliko novca koliko tih usluga naruče i realiziraju.
"Umjesto izdvajanja nemedicinskih djelatnosti iz bolnica, predložene su ''kozmetičke'' i financijskim učinkom gotovo zanemarive mjere za nemedicinske djelatnosti, dok su za medicinske djelatnosti predloženi opsežni zahvati koji bitno zadiru u njihovo funkcioniranje i u radno opterećenje, motivaciju, samopoštovanje i zadovoljstvo zdravstvenih radnika", zaključuje rezignirano naš sugovornik.
Naime sugovornici Business.hr-a skriveni anonimnošću otkrivaju da je otpor tzv. mjerama štednje najveći upravo u bolnicama u Zagrebu koje prema Milinovićevom planu gube autonomiju.
Najveća kritika predloženih promjena odnosi se na činjenicu da se Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ostavlja izvan dosega reformskih mjera.
"HZZO je upravo idealna ustanova u kojoj bi se vrlo brzo mogle postići značajne uštede, ali što je važno, bez agresivnih zahvata koji remete funkcioniranje i kvalitetu zdravstvenog sustava. Naime u HZZO-u je u vrijeme računala i informatizacije zaposleno oko 4000 djelatnika, od kojih mnogi neproduktivno, koji troše silan novac, koji se prikazuje kao da ga troši zdravstveni sustav", upozorava naš sugovornik iz zagrebačkog zdravstvenog sustava, koji HZZO opisuje kao "birokratsku tvrđavu koja sve više služi svojim zaposlenicima, a sve manje osiguranicima i zdravstvu".
Prema gruboj računici medijski najeksponiranije mjere uštede, koju je upravo Milinović u javnim istupima istaknuo u prvi plan, a odnosi se na stvaranje samo šest bolničkih uprava umjesto postojećih 16 u Zagrebu, uštedjet će se samo oko 850.000 kuna godišnje, dok je npr. štetan ugovor za nabavu cjepiva protiv svinjske gripe, za koji je odgovoran direktno Milinović, zdravstveni sustav koštao 15 milijuna kuna. Dakle, "glavna" mjera štednje na ravnateljima i upravnim vijećima bolnica donijet će za 18 godina svotu koju je Milinović izgubio u jednom danu, upozorava naš sugovornik.
Računica je jednostavna. Dodatak na plaću za 10 ravnatelja, čija radna mjesta se ukidaju, u prosjeku je oko 2000 kuna, a kako će većina ostati u radnom odnosu, to će biti i sva ušteda po jednom ravnatelju. Uštedjet će se i na dodacima na plaću za 20 pomoćnika ravnatelja. Taj je pak dodatak u prosjeku oko 700 kn, što je ukupna godišnja ušteda od 168.000 kuna. Bit će i 50 članova upravnih vijeća manje, što je ušteda od 444.000 na godišnjoj razini. Ukupno 852.000 kuna uštede.
Kod najave ukidanja dežurstva u pojedinim bolnicama valja imati na umu da će taj dio posla preuzeti dežurni u drugim bolnicama, što će za njih biti dodatno radno opterećenje uz istu plaću te ih zasigurno neće učiniti sretnim ni zadovoljnim.
"Kvaliteta zdravstvenih usluga će sigurno trpjeti, a ni pacijenti vjerojatno neće biti previše sretni i zadovoljni 'vozanjem' između bolnica. Mogućnosti značajnije financijske uštede u usporedbi s mogućnostima uštede u nemedicinskom dijelu djelatnosti doista su minimalne, imat će značajan negativan utjecaj na kvalitetu zdravstvenih usluga te izazvati osjećaj frustracije kod zdravstvenih radnika, a posljedično i pacijenata. Pasivan otpor zdravstvenih radnika provođenju mjera bit će logična posljedica njihove neracionalnosti i stručne neutemeljenosti“, upozorava naš sugovornik.
Pristup ujedinjavanja pojedinih bolnica čije se djelatnosti prema ministru Milinoviću ''preklapaju'' krajnje je birokratski, simplificiran i mehanički, upozorava nadalje naš sugovornik.
Naime, nominalno ista djelatnost ne mora značiti i isti sadržaj, naročito u pogledu kvalitete. Mjere ne predviđaju analizu kvalitete dijagnostičkih i terapijskih sadržaja pojedinih bolnica i odjela koji se po nazivu djelatnosti ''preklapaju'' pa se ne može znati ukida li se ista usluga ili po karakteru potpuno različita unatoč sličnosti u nazivu pojedinih odjela.
"Tijekom cijele prezentacije mjera ministar nije ni spomenuo pojmove kao što su indikatori kvalitete zdravstvene zaštite, zadovoljstvo pacijenata zdravstvenim uslugama, empatija, humanost, solidarnost, profesionalni identitet zdravstvenih radnika, samopoštovanje, radna motivacija, radno–vremenski normativ i slično, iz čega je razvidno da je ministrov koncept tehno birokratski, vulgarno ekonomistički, utilitaristički i anti humanistički“, kritičan je naš sugovornik, koji upozorava da je sam Milinović najavio da će prije donošenja mjera zatražiti mišljenje stručnih društava, ali kako ga ono ne obvezuje, te da će postupiti kako je već prije odlučio.
Milinović je potpuno ignorirao ekonomsku činjenicu da bolnice u prosjeku iz proračuna na izdatke za zaposlenike troše 70–80 posto sredstava, a samo 20–30 posto sredstava ostane za materijalne troškove. Enormni postotak izdvajanja iz proračuna na izdatke za zaposlenike, tj. veliki broj socijalno zaposlenih, i to pretežno nezdravstvenih djelatnika, ukazuje da bolnice imaju i ulogu održavanja socijalnog mira, a upravo tu postoji prostor i potreba za racionalizacijom.
Upravo u nemedicinskom dijelu djelatnosti postoje velike mogućnosti racionalizacije i uštede. Sugovornik Business.hr-a, koji je u zdravstvenom sustavu zaposlen više od 30 godina, rješenje za smanjenje dijela troškova vidi kao i Milinović u ujedinjavanju javne nabave svih 16 zagrebačkih bolnica, ali pod uvjetom da opskrbu ne bi preuzelo nekoliko velikih tvrtki koje bi najprije eliminirale manje, a onda dogovorno nametnule svoje cijene i kvalitetu prema svom interesu.
Nadalje, dobar je prijedlog i stvaranje zajedničkih servisa za svih 16 bolnica, i to za računovodstvo i financije, tehničke intervencije u okviru tekućeg i investicijskog održavanja, prehranu, te servis za pranje, čišćenje i zaštitu pod uvjetom da se svi djelatnici iz tih bolničkih službi zaposle u tim servisima jer bi se razmjerno tome smanjili bolnički proračuni i bolnice bi za prethodno navedene usluge od HZZO-a dobivale upravo toliko novca koliko tih usluga naruče i realiziraju.
"Umjesto izdvajanja nemedicinskih djelatnosti iz bolnica, predložene su ''kozmetičke'' i financijskim učinkom gotovo zanemarive mjere za nemedicinske djelatnosti, dok su za medicinske djelatnosti predloženi opsežni zahvati koji bitno zadiru u njihovo funkcioniranje i u radno opterećenje, motivaciju, samopoštovanje i zadovoljstvo zdravstvenih radnika", zaključuje rezignirano naš sugovornik.