Posljednji pokazatelj takvih namjera dogodio se u ožujku 2009. kada je ruska kompanija Surgutneftegaz kupila od austrijskog OMV-a 21 posto udjela u mađarskom Molu, čime je automatski stekla 47-postotni udjel u "hrvatskoj" Ini. Time je ujedno Surgutneftegaz "pokorio" i zadnje dijelove jugoistočne Europe — Hrvatsku i Mađarsku, a Rusija je nakon desetak godina umnogome ostvarila svoje geostrateške ciljeve.

Podsjećamo, Lukoil je počeo pokazivati ozbiljan interes za hrvatsko tržište još 2007. kada je pokušao preuzeti tvrtku Tifon, u vlasništvu umirovljenog generala Ivana Čermaka, ali MOL je tada iznio bolju ponudu, tako da je hrvatsko tržište ostalo još neko vrijeme "zatvoreno". Druga prilika ukazala se u travnju 2008. Tada je Lukoil uspio kupiti malu tvrtku Europa Mil, koja je držala osam benzinskih crpki te je posjedovala terminal na Dunavu.

Tako ruske naftne kompanije danas posluju na području cijele regije, a pritom je zanimljivo da su se počeci, naizgled neisplativi, pokazali itekako promišljenima. Naime ruske tvrtke u početku su kupovale posrnule distributere.

Do koje će mjere ići širenje ruskih naftaša na hrvatskom tržištu, može se samo nagađati, ali zato se s priličnom sigurnošću može zaključiti kako je upliv u regiju koja će u budućnosti biti dio EU samo dokaz da Rusija ima namjeru stvoriti političku polugu unutar europskih asocijacija, i to poglavito na planu najvažnijeg pitanja 21. stoljeća — energije.