SAD-u najveća prijetnja domaći teroristi

Devet godina od napada 11. rujna 2001., teroristička prijetnja protiv SAD-a stubokom se promijenila i ne dolazi više iz Afganistana ili Pakistana, već unutar vlastitih granica od domaćih terorista.

"Ključni pomak u posljednjih nekoliko godina sve je istaknutija uloga u planiranju i operacijama koje američki građani i stanovnici igraju u vodstvu al-Qae'de i povezanih skupina, te povećani broj Amerikanaca povezanih s tim skupinama", ističe se u novom izvješću Skupine za pripravnost nacionalne sigurnosti pri Centru za dvostranačku politiku, nasljednici Komisije za 11. rujna.

Izvještaj na 42 stranice se temelji na razgovorima sa širokim spektrom visokih američkih protuterorističkih dužnosnika na saveznoj i lokalnim razinama, te istraživanju stručnjaka za terorizam Petera Bergena i Brucea Hoffmana.

Među onim što se ističe u izvješću je uvjerenje autora da su sve pretpostavke oko tzv. prljavih bombi (s nuklearnim materijalom), kemijskom oružju i napadima s masovnim žrtvama, promašene.

Al-Qae'da kako tvrde, više nema mogućnosti za pokretanje velikih operacija poput one 11. rujna, u kojoj je ubijeno 3000 ljudi. Umjesto toga, ona se zadovoljava s napadima u kojima su desetine ili stotine ubijenih.

Urota za bombaški napad u podzemnoj željeznici New Yorka iz 2009., opisana kao najgora koja je organizirana protiv SAD-a od 11. rujna, rezultirala bi s desetinama mrtvih da je Najibullah Zazi uspio u miješanju kemikalija i unosu bombe u metro.

Da je uspio bombaški napad na let 253 kompanije Nothwest za Chicago prošlog Božića, moglo je biti stotine ubijenih. Iz tih operacija treba uočiti što al-Qae'da sada smatra uobičajenim napadom, kaže se u izvješću. "Ta razina prijetnje vjerojatno će trajati u godinama koje dolaze", ocjenjuje se.

Autori izvješća vjeruju da "al-Qae'di nedostaje sposobnosti za pokretanje napada dovoljno smrtonosnih do potpuno preorijentiraju vanjsku politiku zemlje, što je napad 11. rujna učinio".

Kao da dio razloga za smanjene sposobnosti al-Qae'de ističe se da je nezino vodstvo pod opsadom, jer su napadi američkih bespilotnih letjelica u pograničnom području Pakistana i Afganistana natjerali Osamu bin Ladena i njegovog zamjenika Aymana al-Zawahirija u podzemlje.

Izvješće također ukazuje na eroziju potpore al-Qae'di u muslimanskom svijetu, te govori o sve većem broju muslimanskih teologa i vjerskih skupina koje su za izopćenje Bin Ladena i al-Qae'de, jer je proliveno previše krvi.

U lipnju je direktor CIA-e Leon Panetta na saslušanju u Kongresu izjavio da sada u Afganistanu ima samo 50 do 100 pripadnika al-Qae'de.

Iako to zvuči kao mali broj, izvještaj navodi da je al-Qae'da do 11. rujna 2001. bila vrlo mala i elitna organizacija, s oko 200 članova, te da njezine članove treba promatrati kao snagu multiplikatora, a ne pojedinačne vojnike. Oni djeluju poput trenera, tako da 50 do 100 pripadnika al-Qae'de u Afganistanu i dalje može biti vrlo stvarna prijetnja.

Opisuju se i domaći slučajevi terorizma, kao što je napad vojnog psihijatra bojnika Nidala Hasana, koji je prošle godine ubio 13 vojnika u Teksasu, te slučaj Faisala Shahzada, bombaša s Times Squarea u New Yorku.

Također se spominje i prvi američki bombaš samoubojica, Shriva Ahmed, mladić somalijskog podrijetla iz Minneapolisa, koji se s kamionom punim eksploziva zabio u zgradu UN-a u Puntlandu, dijelu Somalije.

Izvješće završava nudeći neke općenite preporuke. Iako radikalizacija u SAD-u postojano raste, nema nikakve posebne agencije odgovorne za njezinu identifikacije. U određenoj mjeri to pada na FBI, što se obično obavlja u kontekstu kaznenih ili terorističkih slučajeva.

Isto se tako navodi da nema stvarne strategije kako se se suprotstaviti domaćoj prijetnji. Postoji Zajednička radna skupina za terorizam, koja okuplja lokalne i savezne policijske službe, ali zbog domaćih slučajeva terorizma, autori preporučuju da se koordinaciji tih službi pojača.