Istraživanje je pokazalo kako se uzlet globalnog forexa poklopio u početku s prvim naznakama globalne recesije 2007. godine te da se globalna trgovina valutama od svih financijskih centara svijeta ipak najbrže salijevala u najveći i najstariji financijski centar, London, koji se pokazao kao najplodnije tlo za ulogu centra globalnog forexa. Investitori s tržišta forexa nisu potpali pod utjecaj globalne recesije koja je krenula u jesen 2008. godine, a uzlet je dobio poticaj od rasta mešetarenja na spot marketsima i alogoritamskog trgovanja preko crnih kutija koje su u stanju obraditi tisuće transakcija u minuti.
Istraživanje je pokazalo kako se upravo od početka globalne recesije, od 2007. godine do danas, jačanjem FX-a trenutačni dnevni promet koji bilježi to tržište gotovo upeterostručio i da je za taj uzlet uglavnom zaslužan razvoj elektroničkih platformi za on-line trgovanje.
No, osim platformi koje su dosad uglavnom korištene za on-line maloprodaju, globalni rast forexa predvođen je povećanjem i koncentracijom moći u nefinancijskim institucijama poput hedge fondova i osiguravateljskih tvrtki. Pritom je posebice bitno jačane uloge i autoriteta središnjih banaka u financijskom sektoru. Svoje mjesto u globalnom financijskom poretku izgubili su međubankarski mešetari koji su dosad obavljali veći dio financijskih transakcija.
U glavnoj ulozi globalnog forexa kroz protekle tri godine i dalje je dolar kao glavna valuta trgovanja, iako je od 2001. do 2010. godine došlo do pada udjela dolara u deviznom trgovanju od kojeg su profitirali euro, ali i valute zemalja emerging markets te valute ostalih G-10 zemalja, prije svega yena i australskog dolara.
Pad udjela dolara bio je najznačajniji do 2004. godine, nakon 2001. kada je američka valuta imala svoj vrhunac na deviznom tržištu sa 90 posto ukupnog trgovanja odrađenog u dolarima. Travnj 2004. godine je pokazao stelovit pad dolara na 85,6 posto devizne trgovine, dok je otad do travnja 2010. godine pad ublažen te je valutna trgovina došla na 84,9 posto.
Istraživanje je pokazalo kako je uzlet forexa krenuo s početkom recesije kada je došlo do izmjene investitorskog trenda da se investicije s visokim prinosima financiraju zajmovima u devizama s malim prinosima.
Ulogu centarfora za recesijski forex je, nakon potonje promjene u investitorskim trendovima, preuzeo yen koji daje niske prinose te australski dolar koji daje visoke prinose. Međutim, iako je recesijski uzlet forexa iznio yen i australski dolar, najdominantniji valutni par je ostao euro/dolar na koji se odnosilo 28 posto deviznih transakcija, zatim dolar/yen koji je porastao na 14 posto.
Začudo, valutni par funta/dolar nastavio je recesivno kretanje nakon vrhunca u 2004. godini te je pao na oko 9 posto udjela, što je razina približna onoj iz 1998. prije nego što je uveden euro kao monetarna jedinica eurozone.
London je u recesijskim godinama samo potvrdio svoju poziciju centra forexa, gdje je dnevni promet za razdoblje od 2007. do 2010. po kvartalu rastao za 1.900 milijardi dolara.
SAD je unatoč slabijim brojkama ostao na drugom mjestu, no preokret i rast zabilježen je u Japanu koji je pretekao Singapur i Švicarsku za treće mjesto.
Istraživanje je pokazalo kako se upravo od početka globalne recesije, od 2007. godine do danas, jačanjem FX-a trenutačni dnevni promet koji bilježi to tržište gotovo upeterostručio i da je za taj uzlet uglavnom zaslužan razvoj elektroničkih platformi za on-line trgovanje.
No, osim platformi koje su dosad uglavnom korištene za on-line maloprodaju, globalni rast forexa predvođen je povećanjem i koncentracijom moći u nefinancijskim institucijama poput hedge fondova i osiguravateljskih tvrtki. Pritom je posebice bitno jačane uloge i autoriteta središnjih banaka u financijskom sektoru. Svoje mjesto u globalnom financijskom poretku izgubili su međubankarski mešetari koji su dosad obavljali veći dio financijskih transakcija.
U glavnoj ulozi globalnog forexa kroz protekle tri godine i dalje je dolar kao glavna valuta trgovanja, iako je od 2001. do 2010. godine došlo do pada udjela dolara u deviznom trgovanju od kojeg su profitirali euro, ali i valute zemalja emerging markets te valute ostalih G-10 zemalja, prije svega yena i australskog dolara.
Pad udjela dolara bio je najznačajniji do 2004. godine, nakon 2001. kada je američka valuta imala svoj vrhunac na deviznom tržištu sa 90 posto ukupnog trgovanja odrađenog u dolarima. Travnj 2004. godine je pokazao stelovit pad dolara na 85,6 posto devizne trgovine, dok je otad do travnja 2010. godine pad ublažen te je valutna trgovina došla na 84,9 posto.
Istraživanje je pokazalo kako je uzlet forexa krenuo s početkom recesije kada je došlo do izmjene investitorskog trenda da se investicije s visokim prinosima financiraju zajmovima u devizama s malim prinosima.
Ulogu centarfora za recesijski forex je, nakon potonje promjene u investitorskim trendovima, preuzeo yen koji daje niske prinose te australski dolar koji daje visoke prinose. Međutim, iako je recesijski uzlet forexa iznio yen i australski dolar, najdominantniji valutni par je ostao euro/dolar na koji se odnosilo 28 posto deviznih transakcija, zatim dolar/yen koji je porastao na 14 posto.
Začudo, valutni par funta/dolar nastavio je recesivno kretanje nakon vrhunca u 2004. godini te je pao na oko 9 posto udjela, što je razina približna onoj iz 1998. prije nego što je uveden euro kao monetarna jedinica eurozone.
London je u recesijskim godinama samo potvrdio svoju poziciju centra forexa, gdje je dnevni promet za razdoblje od 2007. do 2010. po kvartalu rastao za 1.900 milijardi dolara.
SAD je unatoč slabijim brojkama ostao na drugom mjestu, no preokret i rast zabilježen je u Japanu koji je pretekao Singapur i Švicarsku za treće mjesto.