HNB se dosjetio deeuroizirati Hrvatsku, no sada je prekasno

Deeuroizacija Hrvatske u sadašnjem trenutku nije moguća zbog averzije stanovništva prema štednji u kunama, ali i izglednom ulasku u eurozonu, ocjenjuju stručnjaci.

Istraživanje Tomislava Galca, savjetnika u Sektoru istraživanja i statistike HNB-a, pod nazivom „Globalna kriza i kreditna euroizacija u Hrvatskoj“, objavljeno na internetskim stranicama središnje banke, izazvalo je veliko zanimanje jer se Galac u njoj zauzima za destimuliranje kreditiranja građana i države u stranoj valuti te svojevrsnu „kunizaciju“ zemlje

Galac navodi i konkretne prijedloge koji bi trebali stimulirati veće kreditiranje i štednju u kunama. Jedan od načina jest uvođenje nameta na kamate koje se plaćaju na nekunske kredite kako bi se potaknula postupna zamjena kredita vezanih uz stranu valutu kunskim kreditima. Drugi je način primjena različitih stopa obvezne pričuve ili naknada na kunske i devizne depozite kako bi se potaknula depozitna deeuroizacija.

No, osim tih dviju mjera, za uspješan proces deeuroizacije zemlje iznimno je važno da se javni sektor više zadužuje u domaćoj valuti, „po mogućnosti češće, u manjim iznosima, i sa što je moguće raznolikijim rokovima dospijeća, kako bi se uspostavila referentna krivulja prinosa za domaću valutu“, navodi Galac. Imajući u vidu da su samo prije godinu dana visoki dužnosnici HNB-a tvrdili kako je „nama euro gotovo nacionalna valuta“ i da nema govora o kreditiranju u kunama, te imajući u vidu visoki udjel štednih depozita u euru u ukupnim depozitima u bankama, opravdano se postavlja pitanje sprema li to HNB kopernikanski obrat u monetarnoj politici.

Blago ublažili stav

Drago Jakovčević, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i jedan od zagovornika ukidanja valutne klauzule, ocjenjuje da je blaga promjena stava očigledna.

„HNB ipak polako mijenja stajališta shvaćajući da je previsoka euroizacija akutni problem financijske stabilnosti. Dobro je da se to konačno shvaća. Očito je da su na HNB utjecale dobronamjerne kritike monetarne politike te brojna negativna događanja u globalnim financijskim tokovima“, kaže Jakovčević. „Postavlja se pitanje troškova provedbe takve odluke, ali smatram da banke imaju dovoljno prostora u svojim profitnim maržama za pokrivanje tih troškova iz svog poslovanja“, dodaje Jakovčević.

Sudski vještak za financije Davor Banović upozorava da, kao konkretne mjere koje bi se eventualno mogle poduzeti, autor sugerira zaduživanje izdavanjem obveznica u kunama, odnosno uvođenje dodatnog opterećenja na kredite u eurima.

„Dakako, uz eskontnu stopu od sedam posto godišnje po kojoj HNB stranim bankama odobrava kunske kredite, bankama je daleko isplativije zaduživati se na inozemnim tržištima i kupovati kune u Hrvatskoj“, kaže Banović.

Predstavnici poslovnih banaka, očekivano ili ne, baš i nemaju neko mišljenje o potrebi deeuroizacije, barem ne na takav način.

„Stupanj euroiziranosti mnogo je veći u jugoistočnoj nego u srednjoj Europi, a postoji nekoliko razloga za to: gospodarstva su manja i stanovništvo nema povjerenja u domaću valutu poučeno iskustvima hiperinflacije i devalvacije. Naravno, visok stupanj euroizacije povećava valutni rizik, a i međunarodne financijske institucije su izbijanjem krize upozoravale brzorastuća europska gospodarstva na potrebu jačanja dugoročnih domaćih izvora financiranja. Međutim, valja naglasiti da bi, ako bi se ograničio priljev stranog kapitala u promatranu regiju ili ukinula valutna klauzula, priljev stranog kapitala bio osjetno manji u regiji, a samim tim i proces konvergencije između zapada i istoka Europe puno sporiji“, ocjenjuje Zdeslav Šantić, glavni ekonomist SG-Splitske banke.

Brzo ćemo u eurozonu

Dodaje kako je u Hrvatskoj važnu ulogu u formiranju domaćih izvora financiranja imala reforma mirovinskog sustava, koja je omogućila i formiranje dugoročne kunske krivulje prinosa na domaćem tržištu.

„Nastavak zaustavljene reforme sigurno bi pozitivno utjecao na razvoj domaćeg tržišta kapitala, pa ne očekujem znatnije smanjenje stupnja euroizacije u domaćem gospodarstvu, što ide u prilog opredjeljenju brzog ulaska u eurozonu“, navodi Šantić.

Iako se u studiji navodi da mišljenja autora ne odražavaju nužno i stavove HNB-a, na upit kako komentiraju razmišljanja jednog od svojih djelatnika, čiji su rad objavili na službenoj internetskoj stranici, iz središnje banke poručuju kako „trenutačno nema nikakvih novih mjera koje bi iziskivale objašnjenja ili komentar središnje banke, a bilo bi neuobičajeno da HNB kao institucija komentira za javnost istraživački rad jednoga od svojih djelatnika“.

Pokriveni izvedenicama

Udruga Franak načelno podržava stavove Tomislava Galca, a proces deeuroizacije ocjenjuje kao jedan od pozitivnih pristupa u promjeni monetarne politike.

„Ocjenjujemo, međutim, da za proces deeuroizacije treba provesti neke predradnje jer je velik dio kreditiranja stanovništva išao u razdoblju od 2005. do 2008. godine, a zatim je usporeno kreditiranje. Također, valja istaknuti da je 80 posto kredita u tom razdoblju izdano s valutnom klauzulom u CHF, a ne u euru što je rezultiralo time da danas više od 40 posto stambenih i preko 60 posto automobilskih kredita ima valutnu klauzulu u CHF. Samim time je velik dio pasive, zbog HNB-ove regulative o valutnoj usklađenosti, pokriven financijskim izvedenicama pa je na taj način ostavljeno mnogo mjesta špekulacijama i opravdanim sumnjama u izvore financiranja“, kazao je u ime udruge njezin član Tomislav Prpić.

„Rješenje problema CHF kredita, gdje bi se teret rizika raspodijelio na klijente i banke, a mehanizme za to ima HNB, preduvjet je i deeuroizaciji, koja bi potom mogla uslijediti kako bi i refinanciranje bilo ravnopravno. Deeuroizacija je i tržišno logičan korak zbog pritiska hrvatske javnosti koja želi ukidanje, odnosno ograničavanje valutne klauzule, čime bi se i vratila doza sigurnosti te vjerojatan oporavak kreditiranja“, dodao je Prpić.