Hrvatska mora do 2017. vratiti obveznice i kredite teške 89,7 mlrd. kn

Hrvatska je u utorak na međunarodnom tržištu prodala desetogodišnje obveznice vrijedne 1,25 milijardi dolara po cijeni od 99.102 posto te s kamatom 6,75 posto, što je čak 381,3 bazni bod iznad usporedivih američkih obveznica.

Obveznice koje dospijevaju u srpnju 2020. godine dolaze uz kupon od 6,625 posto. Bilo je to prvo međunarodno zaduženje Hrvatske nakon kolovoza 2009. godine i tim je poslom ministar Šuker zatvorio financiranje državnog proračuna za ovu godinu. Tržište obveznica u valutnoj klauzuli na tu je vijest reagiralo korekcijom cijena kod obveznica najduljeg dospijeća uz širenje spreadova. Preostali promet obveznicama bio je zanemariv i uglavnom se odnosio na kunske obveznice.

U cijeloj 2010. vratit ćemo 12 milijardi kuna, uglavnom domaćeg duga. Sljedeće godine na naplatu dolazi 6,6 milijardi stranog i 2,3 milijarde duga, dok se u 2012. iznos ukupnog duga koji moramo vratiti spušta na 8,4 milijarde kuna, da bi već godinu kasnije skočio na gotovo 11 milijardi kuna. Pet milijardi kuna duga više na naplatu dolazi 2015. godine, kada će domaćim dužnicima trebati vratiti osam, a stranima gotovo sedam milijardi kuna. Pribroje li se tom iznosu i ostale stavke, do 2017. godine Hrvatska će na vraćanje duga potrošiti 89,7 milijardi kuna.

30. rujna ove godine dospijeva i jedina rata kredita od 750 milijuna eura uz kamatu 6,9 posto, koji je lani odobrio bivši premijer Ivo Sanader, a financirale su ga domaće banke. Osim toga, Sanader se kod domaćih banaka ubrzo zadužio za još 760 milijuna eura, ali na dvije rate. Prva je rata od 380 milijuna eura trebala sjesti krajem lipnja, a preostalih 380 milijuna bit će naplaćeno krajem lipnja 2012. godine.

U prvom burzovnom polugodištu domaći su ulagači na redovnom tržištu na državne i korporativne obveznice potrošili samo 95 milijuna kuna ili 20,3 posto manje nego u prvo polugodištu 2009. godine. Daleko veći promet zabilježen je na OTC tržištu, pa je na obveznice potrošeno nešto manje od dvije milijarde kuna. U istom je razdoblju obveznički indeks Crobis porastao 0,3 posto, uz prosječan dnevni redovni promet obveznicama od samo 40.000 kuna.

Najvažniji događaj na letargičnom domaćem tržištu obveznica u dosadašnjem dijelu godine bilo je uvrštenje dviju tranši državnih obveznica u ožujku. Bez tog izdanja, slažu se analitičari, trgovanje bi bilo zanemarivo. Ulagači su iskupili obje tranše – 3,5 milijardi kunskih i 350 milijuna eurskih obveznica na deset godina. Prinos na ta izdanja bio je primamljivih 6,75 i 6,5 posto. Ostali su događaji praktički zanemarivi, pogotovo u sektoru korporativnih izdanja, koja su za domaće ulagače još uvijek netransparentna i nezanimljiva.

Goran Hoblaj, voditelj Odjela vlastitog trgovanja u Erste banci, kazao je kako je živost na inače sporadično hrvatsko tržište obveznica unijelo izdanje desetogodišnjih obveznica - kunskih i uz valutnu klauzulu - početkom ožujka. „Potražnja je bila iznimno velika, prvenstveno zbog niskih kamatnih stopa na novčanom tržištu. Novu živost trebalo bi unijeti novo izdanje državne obveznice u sljedećim danima, no o uvjetima i iznosu može se samo spekulirati, nakon 1,25 milijardi dolara vrijednog izdanja u utorak“, kazao je Hoblaj.

Korporativne obveznice su netransparentne

Dario Bjelkanović, voditelj trgovanja u Interkapitalu, kazao je za Business.hr kako je likvidnost na domaćem obvezničkom tržištu puno manja nego prije izbijanja svjetske financijske krize 2007. kad je tržište bilo na vrhuncu.

„Krajem prošle i početkom ove godine zapažen je rast prometa obveznicama, naročito nakon novog izdanja državnih obveznica u ožujku“. To je izdanje izazvalo velik interes ulagača zbog relativno visokih prinosa i dugog razdoblja od dvije godine u kojem nije bilo lokalnih izdanja državnih obveznica.

„I novo lokalno izdanje obveznica koje bi se trebalo dogoditi sljedećeg tjedna moglo bi kratkoročno donijeti novu likvidnost na sekundarno tržište, no nažalost svijest investitora o ubrzanom zaduživanju države povećava očekivanja da će lokalna izdanja biti učestala, što ubija sekundarnu trgovinu“, kaže Bjelkanović.

Što se korporativnih obveznica tiče, Bjelkanović napominje kako je taj dio tržišta vrlo nelikvidan i netransparentan, a transakcije su vrlo sporadične što otežava određivanje prinosa na te obveznice, a ozbiljniji kupci i prodavatelji imaju puno teškoća u sklapanju transakcija.