Jedinica iz "matke": Kosoričin novi model kojeg nema

Usporedba gospodarskih smjernica Kosoričine stare vlade sa Šukerom i nove s Martinom Dalić pokazuje kako su Jadranka Kosor i njezin tim na štednju bili primorani jer su katastrofalno loše izračunali koje će prihode imati.

Jesu li Ivo Sanader, Damir Polančec i Ivan Šuker bili kreatori i jedini krivci zato što je u pretkriznoj 2008. godini Vlada, kojom je tada predsjedao Sanader, državne rashode povećala za 7,5 milijardi kuna, dvostruko više od 3,7 milijardi kuna za koliko ih je povećala Kosoričina vlada u gotovo tri godine svojega mandata? Premijerka Jadranka Kosor u srijedu je obrazlažući Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2012. do 2014. godine slavodobitno objavila da je od njezina preuzimanja premijerske palice Vlada napustila Sanaderov rastrošni model u "kojemu je država rast gospodarstva generirala visokom potrošnjom i opsežnim javnim radovima" te uvela novi model u čijem je središtu racionalizacija državne potrošnje i štednja, ali i zadržavanje socijalne pravednosti i osjetljivosti.

No usporedba Smjernica ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2010. do 2012., koje je Kosoričina vlada usvojila u rujnu 2009., s usvojenim smjernicama za sljedeće trogodišnje razdoblje pokazuje da se baš i nije dogodio kopernikanski obrat u Vladinoj ekonomskoj i fiskalnoj politici o kojemu govori premijerka Kosor. Prije svega, u sastavu Kosoričine vlade ostao je veći dio Sanaderova ministarskog tima, pa je u najmanju ruku neukusno tvrditi da su za rast državne potrošnje od 7,5 milijardi kuna u 2008. krivi samo oni kojih više nema, a zamjenica premijera Jadranka Kosor, ministri Čobanković, Kalmeta, Pankretić, Milinović i drugi stari članovi kabineta ništa nemaju s "pijanim" trošenjem proračunskog novca i "generiranjem visoke državne potrošnje i opsežnim javnim radovima". Kad bi htio o njihovoj "štedljivosti i racionalnosti" govoriti, nema sumnje da bi bivši ministar financija Šuker imao štošta toga reći. Ali i bez toga lako je uočiti da Kosoričina vlada nije snagom svoje političke i druge volje kreirala i uspostavila novi model fiskalne politike, nego su je kriza i njezine posljedice prisilile da ponešto stegne remen, ali ne u mjeri u kojoj bi to stezanje presjeklo i bolno skresalo državno potrošnju.

Cilj bez sredstava

Prije dvije godine, u rujnu 2009. godine, Kosoričina je vlada bez Sanadera i Polančeca, sa Šukerom kao ministrom financija, u smjernicama kojima upravo istječe rok trajanja zapisala da će glavni cilj njezine fiskalne politike biti očuvanje makroekonomske stabilnosti i stvaranje uvjeta za oporavak i stabilan gospodarski rast. Kriza je već bila nahrupila u hrvatsko gospodarstvo, a nakon što su uveli krizni porez i za jedan posto povećali stopu PDV-a kako bi stabilizirali javne financije, premijerka Kosor i njezini ministri tada su zapisali da će BDP nakon petpostotnog pada u 2009. godini opet rasti i u 2010., 2011. te u 2012. godini. Uvjeravali su nas i da će anketna stopa nezaposlenosti u čitavom tom razdoblju biti na silaznoj putanji, ali i da će se udjel inozemnog duga u BDP-u smanjivati.

Zbog tih i drugih projiciranih makroekonomskih pokazatelja odlučno i hrabro su planirali da će proračunski prihodi u 2010. godini biti oko 7 milijardi kuna veći nego što su u zbilji ostvareni, u 2011. godini njihov planirani iznos trebao je biti veći za čitavih 10,5 milijardi kuna nego što će se do kraja ove godine ostvariti, a tada su bili uvjereni i da će se u 2012. godini u proračun sliti 141,2 milijarde kuna, dok su se u novim smjernicama ipak korigirali i najavili da će proračunski prihodi biti bitno manji – 130,1 milijardu kuna.

EU, smiluj se

Pogrešne računice i loše prognoziranje proračunskih prihoda moglo bi im se i oprostiti, ljudi smo, ali kad istodobno tvrde da su se radikalno promijenili i da vode novu racionalnu i štedljivu fiskalnu politiku otkako su se riješili Sanadera, Polančeca i Šukera, u svađi su s vlastitim brojkama i podacima iz starih i novih smjernica. Jer dok su im planirani proračunski prihodi bitno podbacili, proračunski rashodi u prošloj godini bili su nešto niži (3,5 milijardi kuna) od zacrtanih, a u ovoj i sljedećoj godini razlika će biti još i manja, tako da nije teško zaključiti kako su najbolje i najpreciznije planirali i prognozirali kretanje proračunskih rashoda, ali i da su od planirane državne potrošnje najteže i zbog više sile odustajali.

U projekcijama rashoda bili bi još precizniji da nisu toliko podbacili u svim drugim projekcijama. O tome svjedoči i njihovo "priznanje" u novim smjernicama da će proračunski deficit u tekućem srednjoročnom razdoblju biti dvostruko veći od onoga koji su najavili i obećali nakon što su se riješili Sanadera i Polančeca, pa i Šukera. Kako im je i udjel inozemnog duga u BDP-u krenuo put neba, a i svi su ih drugi pokazatelji stjerali uza zid, nisu imali kud nego da u novim smjernicama sve nade polože na kartu da će članstvo u Europskoj uniji ubrzati gospodarski rast i njihove projekcije ovaj put učiniti realnijim i životnijim.