Končar: Kupnjom kineskoga škvera dat ćemo šansu domaćem

Tvrtka Jadranska ulaganja posljednjih je nekoliko mjeseci medijski prilično izložena, otkako je postala najizgledniji novi vlasnik triju domaćih brodogradilišta – 3. maja, Brodotrogira i Kraljevice.

Dugotrajan postupak privatizacije nakon zelenog svjetla Europske komisije, po svemu sudeći, u završnoj je fazi. O tome, kao i o načinu na koji kane oživjeti proizvodnju te šansama hrvatske brodogradnje na globaliziranom svjetskom tržištu razgovarali smo s direktorom Jadranskih ulaganja Nenadom Končarom.

Kakva je trenutačna situacija s tri brodogradilišta za koja konkurirate?

- Uspješno je priveden kraju postupak u kojem je Europska komisija uz pomoć svojih konzultanata provjerila naše planove restrukturiranja koje smo ponudili za 3. maj, Brodotrogir i Kraljevicu. Za nas je to veliko postignuće, a nadamo se i da je EK zadovoljna svojom analizom. Naravno, realizaciju onoga što piše u planovima provjeravat će i Ministarstvo gospodarstva i sama EK. Konkretno, nećemo smjeti prijeći određeni kapacitet proizvodnje u tzv. CGT-u (Compensated Gross Tonnage) koji definira nosivost broda, ali s dodatnim faktorom kompenzacije za složenost samog broda. Ostala je još jedna točka prijepora, a riječ je o naknadi za korištenje pomorskog dobra po modelu 1 posto plus tri kune po četvornome metru.

Jeste li imali kakve razgovore o toj temi u Vladi?

- Rečeno nam je kako se o tome razgovaralo i na određenim službenim razinama između EK i Hrvatske. Dakle, zna se da je to točka prijepora. Kako god se na to gleda, pitanje je je li nešto pravedno ili nije. Želimo samo imati jednake tržišne uvjete kao druga brodogradilišta u EU, ništa više od toga. No siguran sam da će se taj problem riješiti.

Bilo je dosta riječi o modelu koji bi navedena tri brodogradilišta integrirao u globalnu brodograditeljsku industriju tako da kupite i jedno kinesko brodogradilište?

- Prije svega, proizvodnja se sigurno neće dislocirati iz Hrvatske. Borit ćemo se za svako radno mjesto u brodogradilištima za koja se natječemo i učinit ćemo sve što je u našoj moći da ih zadržimo, ali i da ih povećamo ako je to ikako moguće. Namjera nam je ući u akviziciju jednog kineskog brodogradilišta, najmanje veličine Brodosplita, a vjerojatno i većeg. Kupnjom takvog brodogradilišta zapravo dajemo priliku hrvatskoj brodogradnji da izađe na tržišta koja su joj dosad bila zatvorena. Danas u Kini kupuju čak i najveći kupci, a razlog je cijena koja je ponekad i do trideset posto niža. Takvi poslovi trenutačno zaobilaze Hrvatsku u velikom luku.

Možete li objasniti taj model i kako bi funkcionirao?

- Kada neki brodovlasnik pregovara o cijeni broda, uvijek kaže da su cijene u Južnoj Koreji i Kini niže te takve cijene traži i od hrvatskih brodogradilišta. Kada bi naša šira krovna korporacija u svojem vlasništvu imala i kinesku tvrtku, onda bismo takvom kupcu mogli ponuditi veći izbor. Tako bi svaki brodovlasnik mogao birati između niže cijene koju nude kineska brodogradilišta i hrvatske kvalitete. Kada se nudi lepeza proizvoda, kupac ima mogućnost izbora. Dosad smo zbog nemogućnosti nuđenja takve lepeze gubili kupce, a za svakog se kupca treba boriti. Uz to, u Hrvatskoj smo zbog pregovora s Europskom komisijom limitirani u količini onoga što smijemo proizvesti. S brodogradilištem u Kini ne bismo kršili sporazum sa EU nego bismo ono što više nije moguće graditi u Hrvatskoj zbog limita proizvodnje gradili u Kini.

Na koji način hrvatska brodogradilišta općenito mogu biti konkurentna u odnosu na dalekoistočna? Je li rješenje u specijalizaciji i posebnim nišama?

- Hrvatska brodogradnja je konkurentna u offshore poslovima, ali za takve se poslove treba izboriti i do njih nije lako doći. Nadalje, konkurentni smo i u prototipnim brodovima kad naručitelj naručuje brod koji nije standardan. Moramo se izboriti da sami projektiramo takve brodove, jer onaj tko to čini, ima u rukama sve što je potrebno da projekt učini financijski održivim. Takvi brodovi mogu biti profitabilni, ali isto tako iskustva pokazuju da domaća brodogradnja dosad u tome nije bila posebno uspješna. No konsenzus među stručnjacima glasi da moramo ići prema visokosofisticiranim brodovima.

Dakle, riječ je o brodogradnji u kojoj se prije svega naplaćuje znanje?

- Tako je. Po mišljenju našeg tima, nije moguće izbjeći situacije u kojima će se morati graditi prototipni brodovi. Mala brodogradilišta u Hrvatskoj u tom su se smislu već dokazala kod manjih vrsta brodova. Dosadašnje iskustvo ne smije biti prepreka stvaranju sustava koji može graditi i takve brodove. Rijetka su druga brodogradilišta koja to mogu činiti i zato je to iskorak u odnosu na našu konkurenciju.

Kad je riječ o portfelju triju brodogradilišta za koja konkurirate, kako namjeravate optimizirati njihov rad i troškove? Namjeravate li specijalizirati pojedina brodogradilišta?

- Uvijek treba krenuti od postojećih jakih strana. Kreće se od onoga što se već proizvodi, u čemu već ima znanja, te se gleda može li se to trenutačno plasirati na tržište. Ako se ne može, gleda se što se drugo može proizvoditi. Kao kupac moramo osigurati posao i u tom smislu mi smo sasvim spremni. Ne bih izlazio s detaljima, ali stojimo u potpunosti iza tvrdnje kako imamo dovoljno posla za sva tri brodogradilišta. Stoga apeliramo na sve institucije hrvatske države da svoj dio posla obave što prije.

Namjeravate li širiti djelatnost brodogradilišta i na neka druga područja?

- Što se tiče proizvodnje u svim škverovima, namjera nam je raditi i druge stvari osim brodogradnje. Primjerice, obrada čelika za spremnike kao što su Janafovi – takvi i slični poslovi postoje na tržištu i tu nema limita EU. Tu znači treba širiti poslovanje.

Ovih se dana među brodograditeljima diglo dosta prašine zbog Vladine namjere da vojnu flotu gradi u Brodosplitu. Kao potencijalni budući vlasnik Kraljevice, koja je također brodogradilište sposobno za gradnju takvih brodova, kako to komentirate?

- Kraljevica je u prošlosti gradila vojne brodove, a svakako ih može graditi i danas. No, u posljednjih desetak godina gradile su se druge vrste brodova i mi u skladu s time imamo osiguran posao. Što se tiče Brodosplita, on je dio hrvatskoga gospodarstva i osobno želim da to brodogradilište normalno posluje pa je gradnja vojne flote sigurno dobar poslovni potez.

Tajnoviti investitori

Nemamo nikakve veze s Kinezima u 3. maju

Što je sa skupinom kineskih investitora koji su se nedavno raspitivali za kupnju 3. maja? Mnogo je toga ostalo nejasno, primjerice, zašto su se htjeli uključiti u tako kasnoj fazi privatizacije?

- Moram priznati da i sami imamo dvojbi u vezi s pitanjem koje ste postavili. Mi tu gospodu nismo pozvali i s njima nemamo nikakve veze. Prilikom posjeta Ministarstvu gospodarstva na njihovu želju samo smo se kratko vidjeli i razmijenili nekoliko kurtoaznih rečenica, ništa više od toga. No, morate znati da su u sva brodogradilišta tijekom godina dolazile mnoge delegacije iz raznih zemalja. Ponekad se dogodi i neki posao, a svaki profitabilan posao s naše je strane dobrodošao. Do mene je došao niz oprečnih informacija pa ne bih mogao sa sigurnošću reći što je posrijedi.

Nisu sve potrošili

Dosad smo se zadužili 20-ak milijuna eura

U što sve ulažu Jadranska ulaganja?

- Jadranska ulaganja jedna su od manjih tvrtki u Kermas grupaciji. Stopostotni kreditori Jadranskih ulaganja su tvrtke iz Kermas grupacije. Dosad smo uložili 1,8 milijuna eura u tvrtku Adriadiesel iz Karlovca, koja proizvodi pomoćne brodske motore i agregate u nuklearnim centralama. Imamo neke manje investicije u nekretnine, ali time se ne kanimo baviti. Po nama se isplati ulagati u visokotehnološku proizvodnju jer ono što jamči ekstraprofitabilnu brodograđevnu industriju jest barem jedna inovacija na svjetskoj razini svakih petnaestak godina. Jadranska ulaganja kredite od Kermas grupacije plasiraju u investicije, ali one još ne generiraju ekstra dobit. Dosad smo se zadužili oko 20 milijuna eura, ali nismo sve potrošili. Sama Kermas grupacija u Hrvatsku je investirala više od 180 milijuna eura u razne poslove. Na žalost, dosadašnje investicije nisu pokazale rezultate kakve smo priželjkivali,i sada te investicije pokušavamo privesti svrsi. Na tome ozbiljno radimo.