"Nema oporavka na vidiku - SAD anemičan, Europa treba zaduživanje"

Globalnom oporavku nećemo svjedočiti još barem nekoliko godina, a u dugom roku moramo se pripremiti i na slabljenje dolara, ocjenjuje Krešimir Marušić, direktor financija za tržišta kapitala u newyorškoj podružnici Deutsche Banka i član globalnog Deutsche Bank Finance upravljačkog tima za tržišta kapitala.

Ovaj Zagrepčanin otišao je u SAD na školovanje sredinom 90-ih, diplomirao je na Hamilton Collegeu, a titulu MBA stekao je na New York University Stern School of Business. Karijeru je započeo kao menadžer-savjetnik financijskih društava u PricewaterhouseCoopersu u New Yorku. S Marušićem smo razgovarali za njegova kratkog posjeta Zagrebu.

Oporavak američkoga gospodarstva još je uvijek prilično anemičan. Šef Feda Ben Bernanke nedavno je izjavio kako je nezaposlenost i dalje bolno visoka. Kada se može očekivati znatniji američki oporavak i o čemu on ovisi?

- Američki oporavak jest anemičan i ušao je u drugu fazu. Trenutačno „siva“ nezaposlenost iznosi oko 18 posto. Američke su tvrtke relativno zdrave, ali tržište rada treba restrukturirati. Mislim da oporavak ovisi o nekoliko faktora. U prvom redu riječ je o regulaciji budžeta, a druga je stvar američka konkurentnost. Stoga znatniji oporavak ne očekujem u sljedećih tri do pet godina. Smatram da će razdoblje koje je pred nama biti neuzbudljivo jer SAD ne ovisi samo od sebi, već i o Europi i ostatku svijeta.

Može li Fed još nešto učiniti kako bi potaknuo oporavak?

- Fed je već učinio sve što je mogao, od prvog i drugog QE do operacije Twist. Smatram da Fed trenutačno vodi ispravnu politiku, bez obzira što ostali misle o tome. No, sada je obveza akcije na strani Washingtona, koji treba shvatiti da se budžet mora rezati te da porezne olakšice moraju biti ispravno strukturirane. Nakon toga treba se upustiti u restrukturiranje tržišta rada.

Može li SAD držati inflaciju pod kontrolom?

Kratkoročno da, dugoročno ne. Mislim da će u paketu dugoročnog izlaska iz krize te strukturne i fiskalne promjene Amerika ipak morati malo povećati inflaciju kako bi se vrijednost duga malo smanjila. Dug je prevelik da bi ga se moglo riješiti samo stezanjem pojasa.

Može li SAD vratiti AAA rejting?

- Može, ali samo dugoročno, a i to ovisi o fiskalnoj i monetarnoj strukturaciji. Vratit ću se na Washington, bez rješavanja strukturnih problema u pitanjima budžeta ne vjerujem u brz povratak rejtinga.

Globalna tržišta kapitala trenutačno su vrlo volatilna. Što se tiče konkretno Wall Streeta, što trenutačno više određuje sentiment ulagača, situacija u eurozoni ili stanje u vlastitom, američkom dvorištu?

- U posljednjih mjesec dana situacija u eurozoni je na prvome mjestu. Mislim da je trenutačno svima jasno da su Europa i Amerika učinile sve po udžbeniku. Investitori ne vole volatilnost i zbog toga imamo ovakav jo-jo efekt. Još nitko nije vidio fiskalnu i političku volju da se problemi riješe pa vlada prilično psihotična situacija koju koriste algoritmi i kratkoročni ulagači. Međutim, dugoročni investitori u ovom su trenutku malo zabrinuti jer nema dovoljno čistine koja bi dugoročnije pokazala pravac.

Koja su moguća rješenja dužničke krize u eurozoni?

- Ima raznih rješenja, ali je problem što nisu i ekonomski oportuna i politički ostvariva. Pola rješenja ima jedan, pola drugi, ali nijedno rješenje nema oba aspekta. Po mom mišljenju, postoji pet stvari koje bi riješile europsku krizu, naravno uz pretpostavku da su politički ostvariva. Prvo, Europa se treba dodatno zadužiti. Drugo, Europa će morati rasprodavati imovinu jer su Italija i Španjolska toliki balast kojega se neće moći riješiti bez dodatnih sredstava. Treće, smatram da njemačka kancelarka Merkel i dalje igra glavnu ulogu. Posljednje dvije stvari su strukturalna promjena tržišta rada te shvaćanje da je nastupilo razdoblje štednje. Svih tih pet stvari moralo bi se, ovisno od zemlje do zemlje, u nekim omjerima implementirati da bi Europa imala šansu konkurirati na globalnoj razini u sljedećih 50 do 100 godina.

Komu bi Europa trebala prodavati imovinu, odnosno udjele u kompanijama, Kini, SAD-u?

- Mislim da je Kina prvi kandidat, Indija malo manje, a i Brazil je jedan od kandidata. Što se tiče Kine, da bi kineske tvrtke bile konkurentne u svijetu, moraju pronaći nove partnere kako bi se pronašli novi izvori potražnje. I SAD je prodavao Chrysler i naftovode kada je to bilo potrebno.

Već neko vrijeme traje spor između SAD i Kine zbog slaboga juana. Kako bi se taj spor mogao riješiti?

- Mislim da ćemo i dalje svjedočiti postupnom slabljenju juana jer Kina i Amerika ne mogu jedna bez druge. Realno gledajući, SAD mnogo više ovisi o Kini pa će se Kina odlučiti za daljnju devalvaciju kada interna potražnja bude dovoljno velika. Kina sada previše ovisi o vanjskoj potražnji pa ne može ići na znatniju devalvaciju s obzirom na ekonomska kretanja u Kini. Bez obzira što je riječ o velikoj zemlji, Kina ima i mnogo problema, počevši od interne potrošnje, koja ne postoji u obimu koji bi omogućio daljnju devalvaciju.

Znači, Kina diktira ritam u tom sporu?

- Mislim da u tomu nije sama, ali je veliki čimbenik. Po mom mišljenju, Kina će za 10 do 20 godina postati novopečeni div.

Posljednjih mjesec dana, kada se govori o Wall Streetu, glavna je tema pokret Occupy Wall Street. Kako financijaši gledaju na zahtjeve prosvjednika?

- To je trenutačno vrlo eksplozivna tema. Dosta ljudi iz financijskih krugova shvaća zahtjeve prosvjednika i ima za njih razumijevanja, poput zahtjeva za jednakošću ili da što više ljudi dobije priliku za ostvarivanje američkog sna. Druga je činjenica da financijski, a i politički krugovi, ocjenjuju trenutačnu ekonomsku situaciju kao zajednički, dugoročniji problem koji se mora rješavati i fiskalno i monetarno.

Kako komentirate jedan od glavnih zahtjeva prosvjednika da se problemi nastali bankarskom pohlepom više ne mogu sanirati novcem poreznih obveznika?

- Taj je zahtjev vrlo razuman. Mislim da se 2008. trebalo reagirati, ali bez daljnjega banke moraju imati kapitala kao rezervu u vremenima krize. No, pitanje je u kojem se omjeru banke mogu dokapitalizirati, a da i dalje nastave financirati proizvodne dijelove gospodarstva u smislu da se izbjegavaju potrebe za kriznim mjerama u nekim budućim krizama.

Nedavno je Dodd-Frankov zakon nametnuo američkim bankama mnogo strožu regulativu. U jednoj svojoj kolumni napisali ste kako očekujete daljnje razvodnjavanje tog zakona. Zašto?

- To je, posebno u Americi, pitanje lobija, bilo financijskog ili korporativnog koji igraju veliku ulogu prilikom donošenja bilo kakvih zakona. Sljedeće godine su izbori, a neki od zakona upravo dogodine stupaju na snagu. Koliko god neke odredbe bile važne, ne mogu se preko noći postaviti novi kapitalni zahtjevi. To će razvodnjavanje ići u smjeru toga da neke odredbe tog zakona stupe na snagu u dužem roku, kada financijski sustav bude zdraviji i stabilniji.

Nakon devet godina na čelnoj poziciji Deutsche Banka Josef Ackermann najavio je odlazak sljedeće godine. Što to znači za Deutsche Bank?

- Naša banka, kao uostalom i sve banke, povremeno radi promjene u vodstvu. Mislim da smo dobro ekipirani, a kako se ta tranzicija priprema već dulje, smatram da neće biti problema i da to neće negativno utjecati na banku.

Obama još nema pravog protukandidata

Spomenuli ste skore izbore, koliko su američki poslovni krugovi zadovoljni mandatom Baracka Obame?

Mišljenja su podijeljena, postoje i plusovi i minusi. U prve dvije godine mandata bilo je mnogo nezadovoljnika. No, sada su i administracija i poslovni krugovi shvatili da se problemi moraju rješavati zajednički. Osim toga, američki poslovni krugovi uvijek igraju na dvije karte, i demokratsku i republikansku. Zadovoljnih, dakle, nema previše, ali svi shvaćaju koliko je problem u gospodarstvu bio dubok. Svi se nadaju da će pragmatičnijim pristupom Bijela kuća uspjeti više poraditi na svom dijelu rješavanja problema.

Kakve šanse Obami za reizbor daju istraživanja javnog mišljenja?

- Trenutačno Obama nema pravog protukandidata, svi potencijalni republikanski kandidati o kojima se govori imaju dosta nedostataka. Međutim, 2007., godinu dana prije izbora, nitko ni Obami nije davao nikakve šanse. Prerano je govoriti koliko je Obamin reizbor siguran samo zbog nedostatka kvalitetnih rješenja u Republikanskoj stranci. No, Obami se može dogoditi ono što se dogodilo prvom predsjedniku Bushu. Kada mu je Clinton bio protukandidat, ekonomija je bila u dovoljno lošem stanju da nije bilo važno tko će postati predsjednik. Tada su birači razmišljali „gore ne može biti, želimo promjenu“.

Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju Business.hr-a od 21. studenog 2011. Ako se želite pretplatiti na Business.hr, to možete učiniti ovdje.