Šonje: Hrvatska glumi monetarni suverenitet

Produljenje roka otplate, niže kamate, balon krediti i ukidanje valutne klauzule samo su neki od ponuđenih recepata za probleme u kojima su se našli oni čiji su krediti denominirani u švicarcu.

Upravo o tim mjerama, kao i o utjecaju koji bi porast loših kredita u francima mogao imati na banke, razgovarali smo s ekonomskim analitičarom i direktorom Arhivanalitike Velimirom Šonjom, koji Vladine poteze naziva očekivanim i smatra da su u okvirima mogućeg.

Za razliku od onih koji ukidanje valutne klauzule smatraju nužnim, Šonje tu soluciju naziva — potpunom besmislicom.

U raspravi koja se povela o rješavanju problema u kojima su se našli oni čije su rate kredita višestruko porasle jačanjem švicarca, neki su se ekonomski stručnjaci zalagali za ukidanje valutne klauzule. Što mislite o tom prijedlogu?

— Ekonomski gledano, ukidanje valutne klauzule potpuna je besmislica. Naravno, pravno i politički možete napraviti što god hoćete, no ekonomski gledano zahtjev je nerazumljiv jer se postavlja pitanje što je s pasivnom stranom, tj. deviznom štednjom. Ako se klauzula zaista ukine, onda su moguća dva rješenja. Prvo je zamijeniti valutnu klauzulu deviznom izvedenicom. Iako bi to tehnički bila prava muka i pravni kaos, suštinski se ništa ne bi promijenilo pa je takav ishod malo vjerojatan. Druga je mogućnost stvarno ukinuti valutnu klauzulu, a u tom slučaju imamo dva scenarija. Prvi, vjerojatniji, jest da se novi krediti ne bi mogli odobravati uz valutnu klauzulu, a stari bi ugovori ostali na snazi u sadašnjem obliku. U tom je slučaju moguće dozvoliti masovno odobravanje novih kredita u eurima. To bi privuklo pozornost ECB-a i vjerojatno bi opet netko tražio pravnu dlaku u jajetu, kao i u slučaju klauzule, no suštinski, opet se ništa bitno ne bi promijenilo. Stoga je vjerojatnije da bi netko morao propisati, iako ne znam tko, da se krediti mogu odobravati samo u kunama, bez valutne klauzule i bez pripadajućih deviznih izvedenica. U tom bi slučaju ti novi krediti bili nešto skuplji, s većim kamatnim stopama, što znači da bi ponuda kredita do ulaska u eurozonu bila nešto slabija. Drugi je scenarij, koji mi se pravno čini manje moguć, da se linearno i trenutačno ukidaju sve valutne klauzule. Tu je stvar jasna: onda i na pasivnoj strani bilanci treba ukinuti sve što je vezano uz tečaj stranih valuta, a to znači da tada i devizna štednja postaje upitna.

Što bi se dogodilo u tom slučaju?

— S obzirom na to da bi u tom trenutku zaprijetila financijska katastrofa, regulator i vlada morali bi reagirati. Vjerojatno bi morali fiksirati tečaj i HNB bi ga morao braniti pod svaku cijenu, a privremeno bi se morale suspendirati brojne odredbe bankarskih propisa koje uređuju problematiku valutne izloženosti. Imali bismo dulje razdoblje velike neizvjesnosti dok nova pravila igre ne bi zaživjela, što bi zasigurno imalo negativne učinke kroz lošije funkcioniranje cjelokupnog financijskog sektora. No to bi samo ubrzalo svijest o potrebi što bržeg prihvaćanja eura, ili bi zaživio novi sustav sa središnjom bankom kao valutnim odborom, što je opet isto kao da imamo euro. Varijanta u kojoj bi se klauzula jednokratno ukinula a valuta slabila odvela bi nas u financijsku krizu. Dakle, imamo paradoks jer naš je financijski sustav temeljno određen činjenicom da stanovništvo tri četvrtine svoje štednje drži u stranim valutama. Mi zapravo glumimo monetarni suverenitet i sada mislimo da ga možemo nasilno uspostaviti nekakvim pravnim ili političkim mjerama ili ustavnim tumačenjima. No što god napravili, najvjerojatnije je da će to samo ubrzati sazrijevanje svijesti da je eurozona za nas krajnje rješenje, iako ona sama u ovom trenutku nije u najboljem stanju. Ali, preživjet će.

Kako ocjenjuje Vladine mjere namijenjene rješavanju ovog problema – prvo produljenje roka otplate, a zatim uvođenje balon kredita?

— Tzv. Vladine mjere su očekivane. Ako nema rebalansa proračuna i zahvata u porezni sustav, tj. ako nema nove velike preraspodjele (a to je bilo naivno očekivati), onda su ove mjere u okvirima mogućeg s obzirom na to da se rješenje tražilo u roku od nekoliko dana. Mislim da se u budućnosti one mogu nadopunjavati raznim rješenjima čiji bi cilj bio izbjeći ovrhu, a čije je izbjegavanje i u interesu banke i u interesu klijenta i u interesu vlade, osobito ako zbog sistemskog rizika prijeti velik broj ovrha u isto vrijeme. Problem je što ta rješenja treba dugo osmišljavati i testirati jer su iznimno osjetljiva, a ja ne vidim da za to kod nas ima dovoljno spremnosti i koncentracije. Kod nas se sve rješava preko noći, i to tek nakon što problem eskalira.

Je li izgledno da izloženost najjačih europskih banaka dugu u franku ugrozi eurozonu?

— Posve je isključeno da kreditiranje u CHF ugrozi eurozonu. Sve su te banke dužne štititi se od valutnog rizika, što znači da rast ili pad tečaja CHF ima ograničen učinak na njihov rezultat i kapital. Jedini stvarni rizik za banke može proizaći iz povećanih problema s naplatom kredita u CHF. Međutim, banke imaju dovoljno dobiti, rezervacija i kapitala da podnesu taj problem. Banke u srednjoj i istočnoj Europi su među najbolje kapitaliziranim bankama na svijetu u ovom trenutku i problem se jednostavno ne može uspoređivati s drugim financijskim problemima koji tresu eurozonu, kao npr. problem otplate duga Grčke i sl.

Kakve bi mjere Europskog odbora za sistemski rizik mogle ublažiti pritisak izazvan jačanjem švicarske valute?

— ESRB ne može učiniti ništa što bi ublažilo problem. ESRB i nije regulator, to je institucija koja je dio arhitekture financijske stabilnosti i samo surađuje sa EBA-om (European Banking Authority), dok sama EBA ne nadzire banke izravno nego surađuje s nacionalnim regulatorima koji nadziru banke i donose podzakonske propise. Stoga mislim da su neki nacionalni regulatori (usp. Mađarska) već otišli korak dalje od samog ESRB-a koji kasni s razmatranjem ovog problema. Mislim da se može očekivati neka općenita preporuka na tragu onoga što su nacionalni regulatori već poduzimali. Primjerice, ne bi me iznenadila preporuka da se obustavi kreditiranje u CHF i/ili da se više kapitala izdvaja po kreditnim portfeljima u CHF.

Hoće li to utjecati na smanjenje ponude bankarskih proizvoda u švicarcima?

— Ponuda kredita u CHF već je smanjena. Neke su banke potpuno ukinule taj proizvod. Ni jedna nova mjere neće dodatno smanjiti ponudu povrh onoga što se već dogodilo. Ponavljam, čak i ako se preporuči zabrana kreditiranja u CHF, nacionalni regulatori uživaju diskreciju u provedbi te odluke. A sama njezina provedba trenutačno ne bi mnogo značila.