"Umjesto da stimulira rast, dogovor s Grčkom mogao bi produbiti krizu"

Unatoč tomu što je Grčka u srijedu probila još jedan rok za dobivanje paketa pomoći, ulagači su počeli vjerovati da je dogovor blizu pa su burze porasle, a euro ojačao. Grčki premijer Lukas Papademos u srijedu se sastao sa šefovima stranaka koje podržavaju drakonske mjere štednje koje su preduvjet za dobivanje novog paketa spasa vrijednog 130 milijardi eura, a kako pišu Bloomberg i Financial Times, dogovor je vrlo blizu.

Dok vlada pokušava spriječiti ekonomski krah zemlje, sindikati prosvjeduju protiv uvjeta stranih kreditora, koje nazivaju ucjenjivačkim, a Grci su svoju ljutnju usmjerili prema Njemačkoj – u centru Atene zapaljena je njemačka i nacistička zastava.

Posvemašnji kaos koji vlada u Grčkoj za Business.hr rastumačio je doktor politologije Georgios Chatzigiagkou iz Centra za europske studije, koji je svoja istraživanja usmjerio na jugoistočnu Europu i institucije. Smatra da će mjere koje je trojka (Europska unija, Europska središnja banka i MMF) zatražila od Grčke ostaviti dalekosežne posljedice na gospodarstvo te zemlje. No opet prihvaćanje tih mjera bolje je od bankrota koji bi, osim uništenja grčke privrede i društva, u bezdan mogao povući i ostale ugrožene članice poput Portugala i Italije. Chatzigiagkou žali što je sjeverna Europa uz posvemašnju pomoć medija nepravedno pretvorila Grčku u krivca za krizu eurozone.
 
Zašto se grčki dužnosnici ponovno nisu uspjeli dogovoriti o rezovima u javnom i privatnom sektoru koji su preduvjet za drugi paket pomoći koji bi dala trojka?

- Prvo, dogovor će se postići vrlo teško jer se svima čini da će uvjeti koje traži trojka produbiti recesiju umjesto da stimuliraju rast. Trojka traži rezanje plaća u javnom i privatnom sektoru, drakonske rezove u proračunskom trošenju i novu regulacija tržišta rada – nitko ne može reći da to neće ozbiljno narušiti stanje u grčkoj ekonomiji. U novim uvjetima gotovo nema nikakvih mjera koje bi stimulirale rast. Umjesto rasta, kao preduvjet za drugi paket pomoći nameće se radikalna fiskalna konsolidacija u nadi da će ona podići konkurentnost Grčke u budućnosti.

Drugo, klijentelizam, nepotizam i populizam glavna su obilježja grčkih političara. Isti ljudi koji su doveli grčku na rub bankrota danas se bore za njezin spas, a upravo neslaganja u strankama pokazuju koliko su one nesposobne za suradnju. Još žalosnije, što se neka stranka više inati Europi, u javnosti postaje sve omiljenija i ima veće šanse za pobjedu na izborima. Zapravo, političke stranke koriste krizu kako bi se što bolje pozicionirale u javnosti i osvojile pokoji politički bod, a za sutra nitko ne mari.
 
Koje su glavne sukobljene strane u parlamentu?

- Uz iznimku KKE-a (komunisti) i Syrize (lijeva koalicija), sve ostale stranke podupiru drugi spasonosni paket. No i te stranke u svojim redovima imaju ministara sa snažnim sektorskim privatnim interesima, populista i klijentelista koji neće preživjeti iduće izbore ako se ne umile javnosti. Unatoč svemu, još uvijek nema snažne koalicije koja bi se zalagala za paket pomoći.
 
Smatrate li da će se dogovor o spasu postići ili je bankrot grčke neizbježan?

- Dogovor se mora postići jer mu je jedina alternativa nekontrolirani bankrot. Ta opcija je preskupa – osim novca, Grke bi stajala i podrške većine članica eurozone.
 
Mislite li da bi čelnici eurozone radije vidjeli kontrolirani bankrot ili Grčku potpomognutu novim paketom pomoći?

- Ne vjerujem da itko od europskih partnera želi bankrot. Oni žele da Grčka ostane u eurozoni, zbog čega i nude pomoć. Nedavne izjave nizozemskih čelnika o mogućnosti izlaska Grčke iz eurozone samo su mjera pritiska, no neke teške riječi upućene Grčkoj presedan su u komunikaciji s tako starom članicom EU. Takav jezik ne pomaže grčkoj politici, nego jača populizam, pogotovo na ekstremno lijevim i desnim stranama koje bi, da se danas raspišu izbori, naočigled pojačale svoju prisutnost u parlamentu.
 
Kakve bi posljedice na Europsku uniju, eurozonu i Grčku ostavio nekontrolirani bankrot?

- Na tu temu potrošeno je puno tinte, no posljedice su još uvijek manje-više nepoznate. Što se tiče Grčke, inflacija bi otišla u nebo zbog kolapsa uvoza i banaka, vrlo teško bi bilo nabaviti i gorivo, a nova bi drahma morala biti znatno devalvirana u odnosu na euro, što bi tisuće Grka odvelo u siromaštvo i socijalne nemire – neki ne isključuju ni mogućnost građanskog rata.

Što se Europe tiče, posljedice bi bile tragične jer bi se fenomen bankrota proširio i na Portugal i Italiju, možda čak i na Španjolsku i Francusku, jer je grčki dug u eurima. Prijetnja takve zaraze i destruktivnog prelijevanja je realna, stoga ne čudi što dvojac Merkozy tiho prihvaća činjenicu da su ih grčke političke elite s dogovorom o pomoći prevarile već dva puta.
 
Mislite li da su strani mediji previše kritični u prozivanju grčke vlasti, proračunske politike, ljudi zaposlenih u grčkom javnom i privatnom sektoru i poslovne kulture općenito?

- Sjevernoeuropski mediji bili su posebno kritični. Ne svaki put bez razloga, jer Grčka jest prekršila proračunska pravila i ponašala se nemoralno. Ali tko nije prekršio pravila? Njemačka ili Francuska? I te dvije zemlje prekršile su proračunska pravila koje nameće Pakt o stabilnosti i rastu iz 2005. godine.

Brendiranje zemalja kao zemalja neradnika, lijenčina ili korumpiranih, uz dodatak životinjskih nadimaka poput PIGGS-a (svinje), u sebi krije rasizam. Europa je puno propatila zbog takve propagande – ne želimo otvoriti ormare koji su zatvoreni. Ljudsko dostojanstvo treba braniti po svaku cijenu. Najbolji primjer toga američki su mediji koji su vrlo oprezni kada pišu o Grčkoj i Portugalu i nerijetko daju moralnu potporu ugroženim zemljama.
 
Možemo li reći da je Grčka preko medija postala personifikacija europske dužničke krize i da se Grci nepravedno portretiraju kako lijeni, korumpirani ili nesposobni?

- Sjevernoj Europi Grčka je poslužila kao žrtveno janje. Grčki slučajevi nepotizma, klijentelizma, populizma i netransparentnosti poslužili su kao primjer koji Europa mora izbjegavati. Oni misle da je kriza nastala zato što se netko u eurozoni ponašao nemoralno. Isto tako, prema sjeveru Europe, izlaz iz krize je u stvaranju plemenite jezgre (nordijskih zemljama i Njemačke), konsolidaciji javnih financija i poboljšavanju konkurentnosti. Sjeverna Europa nije posve u krivu jer i slijepac vidi da je Grčka loše vodila javne financije, ali njihova su rješenja parcijalna i idu njima na ruku.

Stvarnost je puno složenija – kriza eurozone sastoji je od četiri krize. Fiskalna kriza u Grčkoj je epicentar. Slijedi kriza konkurentnosti koja se prije krize najbolje vidjela u stanjima vanjskotrgovinskih suficita zemalja sjeverne Europe i deficita perifernih članica Unije. Tu je i kriza bankarskog sektora koji je vrlo velik u usporedbi s ukupnom imovinom europskih kućanstava – europske banke vole držati puno više duga nego zemlje u kojima posluju. Konačno, ali i najvažnije, imamo i krizu dizajna eurozone. To je nekompletna zajednica u kojoj ne postoje ključne institucije koje bi osigurale financijsku stabilnost u teškim vremenima.

Zbog navedenoga nepravedno je govoriti da je napuhani grčki proračun i manjak konkurentnosti uzrokovao krizu eurozone. U Grčkoj ima lijenih i korumpiranih ljudi, no ima ih i u svim zemljama svijeta. Nitko ne želi priznati da su Grci radišni, kreativni i demokratični. Sada isti ti Grci moraju prevladati tu lošu sliku o sebi i voditi mudru politiku. Ipak se nadam da je u interesu Europe i svijeta da se Grčka preporodi.