Zanima vas što nas čeka? Grčić najavljuje postkeynesijansku politiku

“Naše je gospodarstvo u stagnaciji, ali još više brine prijetnja depresije. Mi ekonomisti najviše se bojimo depresije jer to je proces iz kojega je vrlo teško izaći, on znači rastezanje krize na dulji rok, a depresija je ono na što ‘miriše’ sadašnja situacija”, priznao je na početku svoga izlaganja na prošlotjednom savjetovanju ekonomi­sta u Opatiji Branko Grčić, izgledni ekonomski strateg sljedeće vlade.

Grčić je u Opatiji od svih govornika najviše impresionirao analitičare ST Investa, koji su njegovoj novoj ekonomskoj filozofiji, odnosno preokretu iz dosadašnje politike "ništa se ne može" u novi keynesijanski zalet države posvetili cijeli tjedni bilten ST Investa.

Što nas čeka nakon izbora ako oni završe prema očekivanjima da će Kukuriku koalicija formirati novu vlast, prosudite sami iz Grčićevih izjava.

“Ne bi trebalo previše zadirati u monetarnu politiku i način na koji se ona provodi, međutim i monetarna politika, naravno u koordinaciji s fiskalnom vlasti, morala bi iznaći kvalitetnije nekonvencionalne modele kojima bi mogla po­duprijeti gospodarstvo”, tvrdi Grčić.

Već danas je izvjesno da rast BDP-a u Hrvat­skoj ove godine ne može biti 1,5 posto kako je predviđala Vlada Jadranke Kosor, zadnje projekcije idu prema 0,8 posto, pa čak i prema 0,5 posto (EBRD). “To je ključni problem nove vlade”, rekao je Grčić. “Startna je pozicija užasno loša. Da se ove godine dogodi­la točka infleksije, da je došlo do preokreta, da je došlo do barem jedan do 1,5 posto rasta, pozicija bi bila kudikamo bolja. Fiskalna konsolidacija ne bi bila toliko problematična.”

“Sma­njenje udjela javnih rashoda u BDP-u morat će dogodine biti i nešto veće od jedan posto, između 1 i 1,5 posto, što iznosi četiri do pet milijardi kuna u deficitu opće države”, priznaje Grčić te nastavlja: “To je nešto bez čega uopće ne moramo ići na road show ili na razgovore s institucijama koje sudjeluju u refinanciranju naših dugova!”

Grčić podsjeća da je kriza u eurozoni i sama po sebi do­vela do eksplozije premije na rizik za sve zemlje koje imaju problema u fiskalnoj sferi, pa tako i za Hrvatsku. U vrlo krat­kom vremenu cijena hrvat­skih CDS-ova skočila je sa 250 baznih bodova na 500, a u jednom trenutku je bila i 550, kao u jeku krize 2009. godine. To “pumpa” kamatne stope i trenutačno je najveći problem u Hrvatskoj budući da se premija rizika na državne obvezni­ce prenosi na kreditiranje gospodarstva i stanovništva.

Na pitanje zašto se dogodio slab rast BDP-a ove godine i kakvi su mu izgledi za 2012. promatrajući po komponentama BDP-a Grčić odgovora s četiri osnovna uzroka?

- Osobna potrošnja. Realno je u padu zbog slabog opo­ravka zaposlenosti, pada realnih neto plaća i razduživanja stanovništva. Ne vidi se novi potencijal za rast, ni s aspekta zaduživanja i ulaganja stanovništva u nekretnine ili neke druge oblike potrošnje.

- Javna potrošnja. Unatoč primjeni Zakona o fiskalnoj odgovornosti, javni dug, kada se uključe jamstva, gotovo je 60 posto i to je granica koja “pali crvenu lampicu” te iza­ziva strah od pada kreditnog rejtinga i negativnog odnosa bonitetnih agencija prema Hr­vatskoj.

- Inozemna potražnja. Izvoz je pokazivao znakove oporav­ka, no za izglede u 2012. in­dikativno je i nepovoljno da naši najveći vanjskotrgovinski par­tneri Italija i Njemačka klize u recesiju, zbog čega pada potra­žnja za hrvatskim proizvodi­ma. Posljedica rizika u okru­ženju je i usporavanje dotoka inozemnog kapitala.

- Investicije. One su, narav­no, najveći problem. Sve nas je iznenadio podatak da su se u ovoj godini investicije smanjile za 6,6 posto i da je ukupan pad u ove tri krizne godine dosegnuo 27 posto. Zamislite koliki je to pad agregatne potražnje, i to one najproduktiv­nije, koja znači najveći multiplikator u kreaciji nove vrijed­nosti, novog proizvoda...

“Prema tome, problem svih problema u Hrvatskoj jest kako povratiti povjerenje u gospodarstvu, kako vratiti po­vjerenje poduzetnika da se odluče na projekte koji danas leže negdje u ladicama, da počnu pregovarati o uvjetima kreditiranja, da se opredijele za investiciju i krenu u posao”, kazao je Grčić.

Puno eksternih i internih rizika za sada onemogućava poduzetnike u tome, a i država im teško može pomoći jer je prostor za povećanje troškovne konkurentnosti jako sužen. “To je jedan od ključnih ciljeva, a zapravo prosto­ra ima sve manje”, rekao je ekonomski strateg oporbe.

“I opet se vraćam: da je gospodarski rast u ovoj godini bio ne­što bolji, prostora za takvo nešto bilo bi puno više”, rekao je Grčić.

“Ovaj koncept za koji se zalažemo nikako nije nekeyne­sijanski, nego je postkeynesijanski, i tu se, naravno, ne sla­žemo s ovom vladom koja je propustila priliku da u ovim godinama krize u proračun ugradi proaktivne mjere za gospodarstvo puno prije i kad su deficiti bili manji”, konkretan je Grčić.

“Dakle, ako smo se već za­duživali i povećavali deficit, onda je dio tog deficita mo­rao ići prema gospodarstvu. Morao je!” To je razlog zašto su deficiti drugih usporedivih zemalja i veći od hrvatskoga, ali i razlog zašto su sve one u 2010. zabilježile rast BDP-a, a Hrvatska nije.

“Mi u struktu­ri deficita nismo imali pro­aktivne gospodarske politike, antirecesijske gospodarske politike s izravnim potporama gospodarstvu. To je ta bit­na razlika. Mi se zalažemo za postkeynesijanski pristup, a ne za izbjegavanje državne intervencije po svaku cijenu. Jer onda to vodi u daljnju stagnaciju, to pasivizira fiskalnu politiku i od toga koristi nema”, zaključuje Grčić.