Zašto Hrvati ne bi svoje eure prebacili u Srbiju i dobili kamatu od 7,25%?

Hrvatski ulagači će s početkom 2011. godine, kad prestane vrijediti i posljednja odredba kapitalnih kontrola koje propisuje Hrvatska narodna banka, moći otvarati rezidencijalne račune u inozemstvu.

Tako će Hrvati moći otvarati štedne račune u cijelom svijetu, pa i u Srbiji, gdje banke potrebu za svježim novcem koji bi se trebao iskoristiti u kreditiranju na domaćem tržištu potvrđuju atraktivnim pasivnim stopama, točnije visokim stopama na štednju.

Agrobanka tako nudi efektivnu kamatnu stopu od čak 7,25 posto na oročenu štednju na 24 mjeseca u eurima. Srbijanski portal Kamatica.com je u suradnji s tamošnjim bankama objavio prognozu kamatnih stopa prema kojoj će se efektivne kamatne stope na oročenja do 12 mjesecima u eurima kretati između 5,5 i 8,5 posto, dok za oročenja dulja od 12 mjeseci predviđaju kamatne stope između sedam i devet posto.

Iako se hrvatski bankari ne boje odljeva štediša u Srbiju, i obrazlažu to nizom razloga, gotovo dvadeset godina nakon početka rata u Hrvatskoj i dvanaest godina od završetka mirne reintegracije Podunavlja i Vukovara hrvatski ulagači nemaju previše predrasuda o ulaganju u Srbiju.

Iz zagrebačke Raiffeisen banke kažu kako sama mjera ne bi trebala utjecati na prekogranični odljev štednje dijelom zbog atraktivnih povrata na domaćem financijskom sustavu, ali dijelom zbog činjenice da je hrvatski bankovni sustav stabilan, što se potvrdilo i u posljednje dvije krizne godine. U banci ne očekuju ni odljev štednje u države s višim pasivnim kamatnim stopama (u usporedbi s hrvatskim bankovnim sustavom) jer na takvu odluku ne utječe isključivo visina kamatne stope, već i povjerenje štediša u određeni bankovni sustav.

Usto, hrvatski bankari nisu posebno zainteresirani za reklamiranje visokih kamatnih stopa u Srbiji, posebno s obzirom na činjenicu da je prije samo godinu dana hrvatski bankarski sustav bio u gotovo identičnoj situaciji što se tiče potreba za depozitima. Tako su i hrvatske banke još u jesen prošle godine reklamirale oročenu štednju za građane do visine od 25.000 eura uz kamatne stope od šest posto na godinu dana, a iznad tog iznosa nudile su kamatu po dogovoru. Ove je jeseni u Hrvatskoj za oročenje od godinu dana teško naći banku koja bi nudila i četiri posto kamate na oročenu štednju do 25.000 eura za građane.

Glavni ekonomist Societe Generale - Splitske banke Zdeslav Šantić kaže da je pitanje štednje prije svega pitanje sigurnosti i povjerenja. Prema njemu, Hrvati vjeruju svojoj središnjoj banci HNB-u, koji je u posljednjih deset godina personificiran u liku guvernera Željka Rohatinskog. Rohatinskom građani u Hrvatskoj vjeruju više nego sadašnjoj premijerki Jadranki Kosor.

O riziku i povjerenju u bankarski sustav govori i činjenica da stranci, iako je prošle godine Hrvatska svakako bila primamljivo odredište za štednju, kako u kunama, tako i u eurima, nije bilo nekog interesa stranih ulagača, kaže makroekonomski analitičar Erste banke Alen Kovač.

Jedno od najvažnijih pitanja je upravo povjerenje i teško je vjerovati da će Hrvati masovno imati povjerenja u stabilnost srbijanskog bankarskog sustava. Da je riječ o tome da su kamatne stope na štednju u Njemačkoj ili Austriji više nego u Hrvatskoj, onda bi hrvatske banke možda imale problem s odljevom depozita.

Povjerenju građana u banke pridonosi i strano vlasništvo nad njima. Hrvati od legendarnog programa ozdravljenja i sanacije banaka u državnom vlasništvu, nakon čega su najveće domaće banke prodane strancima i postale su prije svega talijansko i austrijsko vlasništvo, rogobore protiv stranog vlasništva nad domaćim bankama i protiv visokih kamata na kredite, ali upravo je to vlasništvo samim štedišama važno kao jedna od garancija sigurnosti njihovih uloga. Tako bi hrvatski građani koji bi se odlučili na štednju u Srbiji i banku u koju će uložiti birali prema tome u čijem je vlasništvu. Stoga je očekivano da bi bolje prošle banke koje uredno posluju u Hrvatskoj.

Depozite hrvatskih štediša država garantira do iznosa od 400.000 kuna, što je iznos nešto veći od 50.000 eura, koliko je garantirana štednja u Srbiji. Prema Šantićevim riječima, nakon nedavnih rasprava o tome da se osigurani štedni ulozi u Europskoj uniji podignu na 100.000 eura, može se očekivati da će se to dogoditi i u Hrvatskoj, što će povećati atraktivnost štednje u Hrvatskoj, iako ne puno. Naime, u Hrvatskoj je čak 95 posto ukupnih štednih uloga već pokriveno osiguranjem države.

Portfolio menadžerica u jednoj manjoj hrvatskoj banci kaže kako bi klijentima svakako preporučila štednju u bankama u Srbiji, i to prema kriteriju visine zaštićenog uloga i vlasništva banke. Svakako, šali se ta mlada menadžerica, malo bi teže bilo nagovoriti na takvo ulaganje nekog tko se prekasno uključio na srbijansko tržište kapitala, nakon 2007. godine, kad su indeksi Beogradske burze počeli ponirati. Naime, dosta je građana nakon burzovne euforije u Hrvatskoj odlučilo novac uložiti u dionice u Srbiji, ali su na njima izgubili i do 80 posto uloženog prije nego što su se uspjeli povući. Neki su i danas zarobljeni u dionicama na Beogradskoj burzi iz kojih ne mogu izvući svoj novac.

Ugledni mladi zagrebački galerist, koji se bavi hrvatskom modernom, kroz šalu kaže: "Ni zrna žita neprijatelju", ali nakon toga obrazlaže svoj stvarni stav. Zašto ne, pita se, ako je riječ o primamljivoj kamatnoj stopi i adekvatnoj sigurnosti ulaganja. Srbija je, kao i bilo koji bankarski sustav u kojem posluju velike međunarodne banke, dovoljno sigurna za ulaganje.

Njegov otac ne dijeli takvo mišljenje, ali to je prije svega posljedica ranijih iskustava u Hrvatskoj. Kako kaže, u posljednjih nekoliko godina opekao se na različitim ulaganjima koja nisu ispunila očekivanja, pa novac radije drži blizu sebi, u banci u Hrvatskoj. Riječ je o jednostavnom strahu, dodaje, ali i priznaje kako nema previše povjerenja u stabilnost srbijanskog bankarskog sustava. I on kaže, da su iste kamate kao u Srbiji u Austriji i Njemačkoj, svakako bi se odlučio na štednju.

No, gotovo svim sugovornicima portala Econom:easta koji nisu financijski profesionalci zajednička je bila činjenica da za liberalizaciju novčanih tokova nisu ni čuli prije novinarskog poziva. Potvrđuje to i Sandra K. iz Osijeka. Prema njoj, hrvatski građani jednostavno nisu dovoljno obaviješteni o mogućnostima za ulaganje pa ih zato neće biti puno u bankama u Srbiji. Nekih drugih velikih prepreka ona ne vidi.