Zbog kreditne nesposobnosti prijete nam socijalni nemiri

Jesu li ovotjedni prosvjedi zaposlenih u Uljari Čepin, Jadrankamenu, Industrogradnji i Adriachemu, koji se nastavljaju na prosvjede radnika KIO Orahovice te nedavno okončane prosvjede radnika PPK Valpovo, samo očajnički pokušaji naplate zarađenog i djelomičnog spašavanja radnih mjesta ili su ujedno vjesnici masovnije pobune zaposlenih u industriji koja je najteže stradala u protekle tri krizne godine, ali joj prijeti i daljnje urušavanje, iako se njezina izvozno orijentirana jezgra uspjela "pročistiti" i stabilizirati te u ovoj godini uglavnom poslovati s profitom?

Na nedavno održanoj Liderovoj konferenciji Dan velikih planova predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb Božo Prka, prezentirajući podatke o poslovanju banaka s poduzećima, s naglaskom na poslove s malim i srednjim poduzećima, zapravo je predočio dosta sumornu sliku njihove sadašnjosti, ali i budućnosti. U toj bankarskoj forenzici stanja u stotinjak tisuća hrvatskih kompanija gotovo nema pozitivnih trendova, osim u dijelu koji se odnosi na 495 velikih kompanija.

Predsjednik PBZ-ove Uprave svoj je niz započeo podatkom da su od početka krize poduzeća u Hrvatskoj znatno smanjila poslovne aktivnosti, što je rezultiralo padom prihoda sa 724,5 milijardi kuna u 2008. na 587,3 milijarde kuna u 2010. godini. Pritom su najmanji pad (-1%) imala velika poduzeća, potom srednja i mala (-7%), a najveći mikropoduzeća (-19%).
 

Svi otpuštaju

Istodobno su, osim velikih poduzeća (uz najbolje poslovanje Ine), svi ostali segmenti smanjili profitabilnost, čak u iznosu većem od pada prihoda – s ukupno 60,81 milijardu kuna u 2008. na 50,1 milijardu u 2010. godini. Pritom su velike kompanije povećale dobit sa 24,33 milijarde kuna u 2008. na 25,79 milijardi u 2010. godini.

Prka nije tu stao, nego je nastavio s podatkom da su osim velikih poduzeća sva ostala nedovoljno kapitalizirana, zatim da umjereno investiraju u dugotrajnu imovinu, istodobno smanjujući obrtni kapital, uključujući i velika poduzeća, a u svima je pala i zaposlenost i smanjio se broj zaposlenih – sa 942.732 u 2009. na 900.558 u 2010., odnosno za oko 41 tisuću zaposlenih. I konačno, Prka je poručio da ukupno manje od 30 posto poduzeća u Hrvatskoj ispunjava kriterije odobravanja kredita, što bi trebalo značiti da je preostalih 70 posto uglavnom prepušteno sebi i sposobnosti preživljavanja na tržištu.

Kakvu sudbinu hrvatskim kompanijama najavljuju Prkini podaci? Hoće li se sadašnji prosvjedi "očajnika" koji uglavnom utjeruju svoje plaće pretvoriti u masovnije industrijske nemire ako se u ekonomskoj politici zemlje ne dogode promjene koje će omogućiti da kompanije, ponajprije industrijske, iz faze pukog preživljavanja prijeđu u novu razvojnu fazu?

Glavni urednik znanstvenog časopisa Ekonomija Guste Santini smatra da su prosvjedi radnika posljedica dosadašnje hrvatske prakse u kojoj je na djelu bio neoliberalni koncept kojem se i država podredila, uglavnom se brinući kako amortizirati socijalna nezadovoljstva koja je taj neoliberalni koncept razvoja proizvodio i poticao. Socijalni mir je pritom održavala proračunskim deficitom i zaduživanjem, odnosno socijalnim transferima, subvencijama i na druge slične načine. Kako je Hrvatska u teškoj gospodarskoj situaciji, a može joj biti još gore jer joj prijeti pad rejtinga, dosadašnji model razvoja i s njim povezan način "čuvanja" socijalnog mira više nije održiv.

Doduše, dodaje Santini, aktualne prosvjede potaknula je i predizborna kampanja, odnosno presedan koji je Kosoričina vlada napravila smirujući prosvjede radnika PPK Valpovo isplatom njihovih neisplaćenih zarada iz proračunske pričuve, pa su sada i radnici drugih tvrtki koje su u istoj ili sličnoj situaciji krenuli tražiti da se i njihove muke riješe na isti način.
 

Želi Rohatinskog

Santini pritom kaže da tome pridonosi i mentalitet samoupravnog socijalizma, koji još uvijek u Hrvatskoj prevladava, u kojem je vladalo pravilo nagrađivanja prema radu i rezultatima rada, a ne prema zakonima tržišta koje smo u međuvremenu promovirali i preuzeli, po kojima se gubici na tržištu, pa i plaće zaposlenih, uglavnom ne socijaliziraju i ne "pokrivaju" proračunskim sredstvima, odnosno iz džepova svih poreznih obveznika. Santini smatra da će se sadašnji prosvjedi do izbora primiriti, a i neko vrijeme poslije izbora neće ih biti jer će ljudi čekati da vide što će nova vlada poduzimati i kakvu će politiku voditi.

Važno će pritom biti hoće li Hrvatska "obraniti" svoj sadašnji kreditni rejting, uvjeren je Santini. Napomenuo je da bi bilo dobro da Željko Rohatinski ostane guverner HNB-a jer bi "tada bile veće šanse da nam rejting ne padne". Santini istodobno nije siguran da će sadašnja vlast, ali i opozicija, biti sposobne provesti "oštre rezove" u državnoj potrošnji i pokrenuti reforme. Zato zagovara stvaranje velike koalicije jer bi to bio državnički potez. "No, poznajući naš mentalitet, nisam siguran da će se to dogoditi, a onda bi nam moglo biti gore", zaključuje.

Ni to što će Hrvatska postati članica EU neće joj puno pomoći, smatra Santini, jer je "očito da se u njoj svaka država brine za sebe pa će i nama preostati da sami rješavamo svoje probleme". Slaže se s Božom Prkom da hrvatsko gospodarstvo više nema kreditnog kapaciteta, stoga će kreatori ekonomske politike zemlje morati sve učiniti kako bi se poboljšala krvna slika poduzeća i među njima se povećao broj kreditno sposobnih zajmoprimaca. Santini podsjeća da je upravo zbog toga još 2009. godine predložio poreznu reformu kojom bi se, uz ostale promjene, smanjilo opterećenje i povećale kreditne sposobnosti poduzeća, a time i njihova sposobnost zaduživanja za uredno financiranje poslovanja, ali i za nova ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta.