Čak 80 milijuna razloga za suradnju znanosti i industrije

Općepoznata je činjenica da u Hrvatskoj ne postoji dovoljna količina novca koja bi stimulirala razvojne projekte industrije i sinergiju sa znanošću. Upravo zato imamo relativno mali broj proizvoda čija je izrada utemeljena na rezultatima istraživanja i koji su upravo zbog toga konkurentni na svjetskom tržištu.
Istodobno naše se znanstveno-istraživačke organizacije bore s činjenicom da se rezultati njihova istraživanja teško mogu komercijalizirati jer nisu prilagođeni potrebama tržišta, praksi i svakodnevnom životu.

Odgovornost za ovakvu situaciju leži u cijelom sustavu koji je oduvijek postavljen, da tako kažem, naopačke. Znanost ima financijsku potporu države za svoja temeljna istraživanja, ali ne i za napredna, a industrija se bori za opstanak pa je mogućnost sustavne suradnje tih dvaju sektora relativno mala. S druge strane, svi naši političari baziraju razvoj države na razvoju znanosti i industrije. Hrvatska bi, prema njihovu mišljenju, trebala postati društvo znanja koje bi svoje tržište temeljilo na visokoj stopi znanja i inovacija.
 

Pozitivna ocjena

Zasad nismo vidjeli velike rezultate, niti je Hrvatska konkurentna po bilo kojoj od tih stavki, ali postoje mehanizmi koji mogu pridonijeti laganoj i temeljitoj promjeni.

Ako ste tvrtka koja treba rezultate istraživanja ili podizanje svojih istraživačkih kapaciteta, ili ste znanstvena institucija koja svoja istraživanja želi bazirati na praktičnim potrebama industrije, razmislite o Okvirnom programu, odnosno aktivnostima pod nazivom „Marie Curie“ koji podupiru internacionalnu suradnju znanosti i industrije. Za to imate 80 milijuna razloga, odnosno eura koji su u obliku bespovratnih sredstava namijenjeni projektima koji budu pozitivno ocijenjeni na ovogodišnjem natječaju.

Pojednostavljeno, program financira partnerstva privatnih i javnih istraživačkih organizacija na internacionalnoj razini (npr. fakulteti, instituti, mala i srednja poduzeća, kompanije i drugo) bazirana na zajedničkom istraživačkom projektu čiji je cilj povećati razmjenu iskustava i vještina između dvaju sektora. Industrijski partneri moraju biti organizacije koja posluju na komercijalnoj osnovi, a prijaviti se mogu i inkubatori, „start up“ i „spin off“ tvrtke i investicijske tvrtke. Tematika i sektori nisu ograničeni, a važno je da projekt prijave najmanje dva partnera iz različitih sektora iz dviju različitih država članica EU i drugih sudionica Okvirnog programa 7 u koje se ubraja i Hrvatska.
 

Razmjene istraživača

Cijela priča bazirana je na odlaznim i dolaznim razmjenama istraživača iz prijaviteljskih organizacija radi podizanja kapaciteta tih istih organizacija. Oni će zajedničkim snagama raditi na poboljšanju neke proizvodne tehnike, procesa ili samog proizvoda, ili će kroz praktično iskustvo usmjeriti znanstveno-istraživačke institucije prema komercijalizaciji rezultata.

Kako bi vam jasnije predočila koje su vaše mogućnosti, dat ću vam jednostavan primjer: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu želi poboljšati proces proizvodnje bio-dizela od otpadaka u procesu proizvodnje hrane jer je riječ o čistijem i ekološki prihvatljivijem energentu. Fakultet bi svoje rezultate ustupio hrvatskoj tvrtki koja bi komercijalizirala poboljšanje postupke. Međutim, da bi Agronomski fakultet poboljšao proces, njegovi predstavnici moraju otići kod europskih partnera koji će i u tome pomoći. S tako stečenim znanjem i iskustvom oni se vraćaju u Hrvatsku, sklapaju ugovor s industrijom i kreću u zajedničku eksploataciju.

Svaka hrvatska organizacija, a to uključuje istraživačke organizacije i tvrtke, koja tvrdi da je prepreka njezinom razvoju nedostatak istraživačkih resursa i novca, trebala bi razmisliti o tomu zašto dosad nije prijavila projekt na ovaj natječaj i zašto nije počela razvijati nove projekte, proizvode i procese.
Isto tako, Hrvatska bi kao država trebala uložiti znatno veće napore da poveže znanost i industriju na način koji će omogućiti sustavan razvoj i suradnju te rezultirati konkretnim rješenjima i naposljetku razvojnim procesima.

Sve dok država zatvara oči i isključivo priča o društvu znanja, a druge organizacije prigovaraju da nema novca jer je to lakše napraviti, nego se aktivno uključiti i riskirati, 80 milijuna eura umjesto nas će međusobno dijeliti europske države. I neka se tako zareda nekoliko natječaja u nekoliko različitih programskih područja, sintagmu „društvo znanja“ možemo ili prekrižiti ili pretvoriti u „društvo neznanja“.