Komentar: Čaša još nije ni napola puna

Nova je Vlada iz opozicije kritizirala neučinkovitost i nemoć dionika ovog programa. Znači li to da možemo očekivati neke pomake kada je u pitanju IPARD? Hoće li korisnicima omogućiti da se izjasne o svojim potrebama koje bi financirali iz strukturnih fondova?

Priča o slaboj iskorištenost IPARD programa nije novost. Službeni podaci govore od mršavih 10 posto iskorištenosti alokacije, što znači da smo od 2007. do 2009. godine od gotovo 130 milijuna eura iskoristili samo 13, a ostatak novca smo vratili.

Taj vrući krumpir zadaje glavobolje baš svima koji su na bilo koji način uključeni u njegovu provedbu. Stoga bi trebalo postaviti pitanje treba li hrvatskoj poljoprivredi, ribarstvu, ruralnom turizmu i drugim sektorima nekoliko stotina milijuna eura ili ne?

Ministarstvo i Agencija na meti su stalnih kritika zbog slabe iskorištenosti, korisnici kukaju zbog kompleksne dokumentacije, strogih uvjeta i nemogućnosti da sami pripreme dokumentaciju, a konzultanti su nezadovoljni jer Agencija za poljoprivredno zemljište nije počela raditi čak ni dvije godine nakon što je osnovana.

U sve to umiješala se i politika pa se godinama šuškalo da interesne skupine snažno lobiraju za promjenu uvjeta programa kako bi se prostor otvorio i velikim igračima. Nije pomoglo ni to što je akreditacija Europske komisije stigla tek krajem 2009. godine, a bez nje moglo početi  raspisivanje natječaja.
Situacija je bila pomalo bezizlazna i čini se da ništa nismo naučili iz SAPARD-a u kojem smo izgubili oko 27 milijuna kuna. Agencija za plaćanja ove je godine ipak ubacila u malo veću brzinu. Osim što su postali otvoreniji za komunikaciju s javnošću, pa sada javno pozivaju zainteresirane korisnike da im se jave, objavili su i najavu natječaja za 2012. godinu. HBOR je svojim kreditnim linijama odlučio pratiti korisnike i istodobno ponuditi pomoć u inicijalnom savjetovanju zainteresiranih ulagača. Postoje i naznake da će Agencija za poljoprivredno zemljište uskoro početi raditi.

Stvari 2012. godine izgledaju bolje, ali još nismo na razini na kojoj bismo trebali biti i previše je neodgovorenih pitanja. Možemo reći da su svi sudionici programa, a pritom mislim i na nadležna tijela, prilično nezadovoljni jer smatraju da je procedura, posebice u mjerama koja se odnose na poljoprivredu i ribarstvo, previše komplicirana i da su rokovi za provedbu prekratki. Može li se zaista očekivati da će malo obiteljsko gospodarstvo biti sposobno samostalno pripremiti dokumentaciju koja je znatno kompliciranija od svih ostalih IPA komponenti? Može li tvrtka provesti kompleksan projekt u jednoj godini, koliko ima na raspolaganju?

Neki će reći kako nije potrebno da korisnici znaju napisati projekt kada za to imaju konzultante, i to je točno. No u situaciji kada prvo ulažete i kada je uz povrat velikog dijela investicije vezana neizvjesnost zbog birokratizirane procedure, cijena konzultanta i kompleksnost dokumentacije mogu odbiti velik broj korisnika. Čak postoje oni koji smatraju da im je jednostavnije podići kredit, uložiti i od prihoda vraćati kredit samo da se ne moraju maltretirati s procedurom.
Pojedini korisnici na terenu smatraju da prioriteti financiranja nisu dobro pogođeni, jer nisu prihvatljiva ulaganja koja su im najviše potrebna. Čini se i da mnogo jedinica lokalne samouprave ovaj program ne shvaća ozbiljno jer, prema našim informacijama, redovito šalju nepotpunu dokumentaciju pa izgleda kao da samo zadovoljavaju formu.

Čak je i sadašnja Vlada, doduše kada je nastupala iz pozicije Kukuriku koalicije, kritizirala neučinkovitost i nemoć dionika ovog programa. Znači li to da možemo očekivati neke pomake kada je u pitanju IPARD? Hoće li nova Vlada korisnicima omogućiti da se izjasne o svojim potrebama koje bi se financirale iz strukturnih fondova?

Odgovore na ova pitanja ne bismo trebali dugo čekati jer nema vremena za gubljenje. Ostaje samo pitanje: kada za nekoliko godina podvučemo crtu, hoćemo li IPARD promatrati kao program u kojem smo iskoristili 50 posto namijenjenih sredstava ili kao program u kojem smo ih izgubili?
O percepciji „je li čaša polupuna ili je poluprazna“ ovisit će naša daljnja strategija i iznos koji će se sliti na naše račune. Ili možda vratiti Europi...