Komentar: Gospodine Vlahoviću, veliki dečki ne plaču

Požalio se Ante Vlahović, predsjednik Uprave Adrisa, s prekjučerašnje glavne skupštine kako država ugrožava budućnost Adrisa.

Kako to država ugrožava njegovu kompaniju? Tako što je uvela "naglu, radikalnu, preuranjenu i nepotrebnu izmjenu uvjeta poslovanja" i tako dodatno pritisnula "uspješnu hrvatsku kompaniju umjesto da je koristi za sustavan proboj na inozemna tržišta“.

Žali se i na druge neformalne pritiske, naročito onih 100 puta većih kompanija od Adrisa.

U načelu, Vlahović se opravdano žali. Da, u pametnim zemljama, državni vrh smisli pametne metode kako zaštititi domaće industrije, a da to ne možete baš lako svesti pod nepravedna pravila o tržišnoj utakmici (primjerice, razni pravilnici o kvaliteti). Posebice se to može dobro iskoristiti u vremenima krize kada svi, eto, imaju dodatno razumijevanje da svatko brani svoju nacionalnu ekonomiju.

I da, sigurno naši pregovarači nisu izgurali najbolje pregovore s EU birokratima u poglavlju koje se tiče duhanskih proizvoda i otvaranja tržišta. Jasno, bilo je i lobiranja globalnih kompanija, jer oni to znaju raditi, a imaju i novca za plaćanje lobista u Bruxellesu. I bilo je skidanja gaća, što opravdano ljuti Adris.

Vlahović je pred svojim dioničarima sličnu kritiku objavio i lani (pogledati Adrisov web za cijeli dokument). Tamo proziva globalne oligopolne tržišne strukture zbog prljave utakmice i kaže da je time više onda licemjerno prozivati hrvatsku duhansku industriju za tobožnji monopolistički položaj. Za problem trošarina za duhanske proizvode također neizravno proziva državnu vlast koja je popustila pod pritiscima eurobirokrata i lobista, a strane kompanije da ne poštuju zakone u Hrvatskoj. Također, u oba obraćanja Vlahović tvrdi kako sve to ugrožava zaposlenost u proizvodnji u Hrvatskoj.

Dakle, sve skupa jako zanimljivo. No, da bi netko bio akreditiran prozivati, prije svega bi sam morao biti čist po pitanjima po kojima proziva. Pa, evo dva primjera koji ne idu Adrisu u korist po tome kriteriju. Jedna duhanska tvornica je propala u Zadru (BAT-ova) jer se baš nikako nisu uspjeli prilagoditi hrvatskim pravilima, a sumnjivo je da ne mogu platiti odvjetnike koji se znaju snalaziti u pravilima. Ista ta pravila omogućavala su TDR-u da iznimno profitabilno posluje i ima lavovski tržišni udjel. Kad se dotičemo "tobožnjeg" monopolističkog položaja, TDR je dobio validno rješenje kojim ga se proziva za zloporabu monopolskog položaja. Krivo je misliti da su globalne duhanske kompanije male bebe kad igraju svoju utakmicu, no u tvrdoj igri nema plakanja kad gubiš...