Komentar: Kosorici prerano za počasni krug

Nakon maratonske utrke, kako su slikovito iako ne i previše originalno, hrvatske pristupne pregovore s EU opisali premijerka Jadranka Kosor i njezin ministar za vanjske i europske poslove Gordan Jandroković, ostala je samo jedna sićušna dilema.

Jesmo li ušli u posljednjih 500 metara utrke, kako tvrdi Kosor, ili nam predstoji samo 110 metara, ali s preprekama, kako tvrdi ministar Jandroković, koji nakon dvogodišnjeg mandata više ne traži pomoć publike u nabrajanju poglavlja.

Odgovor na tu dvojbu je, naravno, ni jedno ni drugo. Predstoji nam najmukotrpnije razdoblje usklađivanja svega i svačega što nismo bili u stanju prethodnih 39 i kusur kilometara ili, prevedeno, šest godina pregovora.

Sve ono što nismo mogli u prvim kilometrima, kada su nam noge bile odmorne i bez teških utega globalne financijske krize, sada ćemo morati pošto-poto.

Što Kosor još treba savladati, najbolje ilustriraju posljednja tri otvorena poglavlja. Kao šećer za kraj Kosorici je ostalo Tržišno natjecanje, za čije zatvaranje treba privatizirati ili poslati u stečaj hrvatsku brodogradnju, a kao bonus tu je i Željezara Split, čiji su radnici siti praznih obećanja i primanja plaće iz državne kese, na što Europa ne gleda nimalo blagonaklono.

U sklopu poglavlja Pravosuđe i temeljna prava od Hrvatske se očekuje da ojača neovisnost, odgovornost, nepristranost, profesionalnost, ali i učinkovitost pravosuđa, da adekvatno pristupa domaćim slučajevima ratnih zločina, uspostavi učinkovit sustav za borbu s organiziranim zločinom i korupcijom, što uključuje i korupciju najviših zvjerki u političkoj hijerarhiji koji su dosad izostali, osigura jednak pristup javnoj nabavi, spriječi sukob interesa, zaštiti manjine, riješi izbjeglice i osigura europsku razinu zaštite ljudskih prava.

Povrh svega toga, tu su i topnički dnevnici i suradnja s Haaškim sudom, koja sudeći po dosadašnjoj praksi može zapeti na svakom koraku.

U usporedbi s tim, poglavlje Vanjska, sigurnosna i obrambena politika stvarno djeluje kao gotova stvar jer se od Hrvatske očekuje samo dobra suradnja sa susjedima i pomirenje, što se lako rješava na deklaratornoj razini.

Iako premijerka u mislima već utrčava u EU u punom sprintu, sudeći prema domaćoj zadaći koja ju još čeka, realnije je da ćemo u EU doskakutati na jednoj nozi jedva hvatajući dah.