Komentar: Kosoričina nova mantra - 'recite kome da smanjim'

„Recite kome da smanjim“ već je dulje vrijeme odgovor predsjednice Vlade Jadranke Kosor na pitanja zašto izostaju odlučne reforme i smanjenja javne potrošnje.

Posljednji takav primjer dogodio se u subotu u Vrbovcu kada je zamoljena za komentar negativne ocjene Svjetske banke o najnovijem, 15. po redu rebalansu proračuna u posljednjih 10 godina.

Pokušavajući minorizirati negativnu ocjenu Svjetske banke o rebalansu, o čemu je Business.hr prvi izvijestio, Kosor je rekla kako ga ne može komentirati jer ne zna tko ga je potpisao i jer su ocjene nejasne. Sve to poručila je uoči ovotjednoga sastanka s predsjednikom Svjetske banke, kada bi stvari trebale postati jasnije. Premijerka će vjerojatno i tom prilikom reći kako „nitko ne dopušta da se reže njemu“ te da oni koji traže smanjenja trebaju predložiti otkuda da se počne. Jer, rezanja subvencija za poljoprivredu znače traktore na ulicama i cestama, smanjenja plaća u javnom sektoru znače odgodu početka školske godine ili još gore, štrajk liječnika, smanjenja mirovina znače udar po najugroženijima što je također izrazito nepopularno, čak i ako umirovljenici ne izađu masovno na ulice. Opravdanje je dakle jednostavno – bih, ali ne smijem, jer mi ne daju.

No, funkcija premijera, politički najutjecajnije osobe u državi daje moć da se neke stvari provedu i bez pristanka različitih interesnih skupina, a u cilju šire koristi društva. U tom smislu pitanje „a kome da smanjim kada nitko ne pristaje“ postaje deplasirano. Bankama primjerice nije potreban pristanak klijenta da mu iznenada, okrutno, smanji minus na tekućem računu ako su mu se smanjila primanja. Premijerka stalno ponavlja da ne može smanjivati plaće i mirovine – i u pravu je jer to ne bi bilo humano.

U kontekstu smanjivanja javnih i državnih službi ne bi bilo pametno ni smanjiti plaće ili broj zaposlenih liječnika, medicinskih, sestara, učitelja, vatrogasaca, policajaca, sveučilišnih profesora. Međutim, koliko u državnoj upravi postoji „viših stručnih referenata za analizu učinaka tog i tog“? Koliko još postoji takvih i sličnih titula i fantomskih agencija koje su poreznim obveznicima toliko nejasne i apstraktne, a ipak moraju plaćati za njihovo postojanje. Ne bi li rezovi besmislene birokracije bili sasvim dobar početak i odgovor na pitanje odakle početi?