Komentar: Od antirecesijskih mantri ostalo samo zazivanje optimizma

Lijepo je vidjeti predsjednicu Vlade Jadranku Kosor kako na početku nove školske godine otvara supermodernu školu u Puli, kako srdačno razgovara s predstavnicima talijanske manjine i kako razdragano obilazi rovinjsku Adris grupu, jednu od najuspješnijih hrvatskih tvrtki koja i u kriznim uvjetima uspješno posluje.

Zlobnici bi, međutim, rekli da premijerka usmjeravanjem medijske pozornosti na rovinjsku tvornicu duhana i promidžbom koja je prati ponešto vraća TDR-u zbog toga što mu je povećanjem trošarina stala na žulj.

Drugi će, pak, zaključiti da Jadranka Kosor jučerašnjim "pozitivno nabijenim" boravkom u Istri nastoji širiti optimizam jer joj je od svih antirecesijskih mantri zazivanje optimizma jedino još ostalo.

No, razloga za optimizam sve je manje. Tako i novi Eurostatovi podaci pokazuju da su od 27 članica Unije samo njih četiri u drugom ovogodišnjem kvartalu zabilježile pad BDP-a. Da je kojim slučajem već članica EU, Hrvatska bi se našla u toj skupini zemalja.

No, za razliku od njih koje su, među ostalim, drastično kresale javnu potrošnju kako bi se što prije pridružile većini EU članica koje su prešle na pozitivnu stranu gospodarske ulice, u Hrvatskoj je javna potrošnja samo okrznuta.

Dok je, primjerice, rumunjska vlada zaposlenima u javnom sektoru plaće srezala za četvrtinu, Vlada Jadranke Kosor mora proračunskim korisnicima i u ovoj godini isplatiti 650 milijuna kuna regresa i božićnica, platiti im više od milijardu kuna za prijevoz na posao i s posla ili svakom petom zaposleniku državne uprave isplaćivati šefovsku plaću.

Povlačeći apsurdne antirecesijske poteze - od uvođenja kriznog poreza na gotovo sve plaće i mirovine do naprasne izmjene jedne odredbe ZOR-a umjesto njegove temeljite konsenzualne promjene - Kosoričina vlada dovela se u apsurdnu situaciju suočena s referendumom koji joj može zabraniti da barem godinu dana bilo što takne u radnom zakonodavstvu.

Ali i to je ishod njezina djelovanja, jer umjesto da danonoćno "registrira" zaposlene u državnoj upravi i predloži reorganizaciju koja bi državnu upravu i lokalnu samoupravu i otpuštanjem prekobrojnih učinila efikasnijom i jeftinijom, ministar uprave Davorin Mlakar je uz pomoć policije danonoćno skupljao dokaze da su "sumnjiva lica" potpisivala sindikalnu peticiju za održavanje referenduma.

Tek kad se suočila s pola milijuna "sumnjivih" potpisnika peticije, vladajuća koalicija je ustuknula nastojeći izbjeći referendum koji može zabiti zadnji čavao u njezin lijes. A tu joj neće pomoći ni optimistični obilasci uspješnih, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što uspjeh nije zarazan.