Komentar: Rodilište i ergele postali glavne teme reforme

Duboko razočaranje, gotovo očaj, a zatim ljutnja i bijes mogli su se iščitati na licu premijerke Jadranke Kosor u nedjelju u Sinju kada je doznala da je "neki" zlikovac zatvorio rodilište u alkarskoj prijestolnici svijeta.

Tom bezumniku i zlotvoru ne biste htjeli biti u cipelama, sigurno ste pomislili, posebno ne nakon što je premijerka odlučila da rodilišta mora biti, makar ga ona osobno platila iz... naravno ne vlastitog, kako je pokušala podmetnuti, nego iz vašeg džepa. Ne biste mu bili na mjestu ni sekunde nakon što je postalo jasno da je grdno pogriješio i "istinski ražalostio" premijerku.

No, bez brige, zdravlje ministra zdravstva Darka Milinovića nije upitno, niti ga premijerka smatra posebnim zlikovcem, barem što se tiče bolnica. Kosor se ljuti na nekog imaginarnog ministra, a ne na onog koji je zapravo zatvorio rodilište.

Imaginarni ministar na kojega se može ljutiti, dok istodobno s pravim zajedno povlači teške poteze, omogućuje Kosor da istovremeno može biti nemilosrdna i susretljiva, da na istom problemu može pokazati odlučnost u rezovima i reformama, ali i široku ruku u razumijevanju "legitimnih" potreba građana.

Ruku na srce, aktualnoj premijerki treba priznati da se našla u neugodnoj situaciji jer nema vremena kao prijašnji premijeri. Oni su na raspolaganju imali četiri godine mandata, i to četiri godine u kojima državni brod nije kobilicom oštro grebao po samom dnu kao sada, pa su u prve dvije mogli povući sve "teške" poteze koji su im u povijesti trebali osigurati titulu odlučnog reformatora, da bi posljednje dvije godine dijelili šakom i kapom posuđeni novac kako bi osigurali da građani ponovno glasaju za njih jer istinski razumiju malog čovjeka i njegove probleme.

Kosorica, na svoju žalost, mora često i jednu i drugu svoju stranu, štedljivu reformatoricu i populističku političarku blisku potrebama puka, pokazivati na istoj temi i u istom trenutku.

No i to se ponekad može. Uzmimo za primjer spajanje ergela. Tim spajanjem Kosor pokazuje svoju štedljivu stranu, odlučno reže troškove ukidajući jednog suvišnog ravnatelja, a istodobno svom rodnom kraju, gdje je na vlasti "prava" stranka, daje centar konjogojstva kakvom nema ravnog u Hrvatskoj. To što su se Đakovčani naljutili mala je cijena jer su oni za gradonačelnika izabrali čovjeka iz "krive" stranke.