Komentar: Mol dobio pljusku zbog olako shvaćene naredbe

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja dala je mađarskom Molu veliku pljusku odlukom o neprihvaćanju kupca s kojim su već potpisali kupoprodajni ugovor o prodaji Crobenza.

Može se čak reći da takav debakl Mađari nisu doživjeli od dolaska u Hrvatsku. I to s pravom, jer su se pokazali iznenađujuće drski, i to u situaciji kada za to nije vrijeme, zbog čega su upozoreni da riskiraju poništenje dioničarskog ugovora s Vladom i gubitak Tifona.

Crobenz osim lanca benzinskih crpki raspolaže povoljnim veleprodajnim ugovorima s Inom koji su toliko umjetno nabildali bilancu tog društva da se AZTN pod pritiskom bivšeg premijera Ive Sanadera umjesto za prodaju Molova Tifona odlučio na bubanj staviti Crobenz.

Činjenicu da je Inina tvrtka kćer sklopila toliko povoljne ugovore s maticom da su svi kupci zbog rabata po derivate odlazili u Crobenz umjesto u Inu, također bi trebale istražiti mjerodavne institucije. To je druga priča koja bi također mogla dobiti sretan epilog.

U svakom slučaju, bez tih veleprodajnih ugovora i s velikim kreditnim opterećenjem, skladištem koje sudski potražuje Energoinvest, jedina vrijednost Crobenza je u nekoliko dobrih crpki.

Mol je, čini se, izdvojio veleprodaju i — kršeći zahtjev AZTN-a da proda cjelokupno poslovanje Crobenza — potencijalnim kupcima na prodaju nudio samo crpke zbog čega su kupci otišli.

Što su na koncu trebali kupiti Slovaci, igrači koji su doslovce "pali s neba", nitko ne zna, ali iz mišljenja AZTN-a vidi se da je Molu poručeno da se ne igra jer bi Agencija mogla praktički poništiti ugovore s državom koji su im donijeli prevlast u Upravi i riješili ih plinskog utega.

Olgica Spevec pri donošenju ove za nju vjerojatno osjetljive odluke — ali na veselje zainteresiranih kupaca — naizgled se oslobodila tereta politike koji ju je u slučaju Crobenz dosad jako pritiskao.

Ponašanje Mola u slučaju Crobenz pak pokazuje da se Mađari smatraju apsolutnim gospodarima situacije. U vrijeme Sanadera i Polančeca tako je i bilo, što se vidi po svoj šteti nastaloj za državu od izmjena dioničarskog ugovora i glavnog ugovora o plinskom poslovanju.

Sada su okolnosti malo izmijenjene, diše se nešto slobodnije, a tržišni regulator radi svoj posao. Tako bi zapravo uvijek trebalo biti.