Južni tok neisplativ: Hrvatska može očekivati samo propast projekta

Analiza trenutnog tržišnog položaja ruskog plinskog monopoliste Gazproma jednog od najuglednijih svjetskih energetskih stručnjaka Andersa Aslunda s Peterson Institute for International Economics ukazuje na to da je Južni tok neisplativ projekt za koji ubrzo neće više biti potrebe.

Iako je Hrvatska nakon okolišanja ipak pristupila Južnom toku, Aslund nabraja šest glavnih razloga zašto će u godinama koje dolaze biti sve manja potražnja za ruskim plinom, a Južni tok, jednako kao i Sjeverni tok, postat će bijeli slonovi, zbog svoje neisplativosti.

Prvi razog manje potražnje za Gazpromovim plinom je dosadašnja politika smanjivanja dobave plina zbog koje je Gazprom došao na loš glas i većina europskih zemalja ili već ima ili radi na stvaranju alternativa ruskom plinu.

Drugi je razlog velika konkurencija LNG-a, ali i američkog „shale gasa“, koji u SAD-u u potpunosti nadomješta potrošnju LNG-a, kojeg zbog toga ima više za Europu.

Treći razlog leži u činjenici da je Gazpromovo kvartalno određivanje cijene i to u ovisnosti od cijena na tržištu nafte postalo nekonkurentno posebno LNG-u, a ruski plin ponekad i dvostruko skuplji od LNG-a.

Četvrti razlog odnosi se na krizu i njene posljedice. S obzirom da se plin najviše koristi u kemijskoj i metalurškoj industriji doći će do pada potrošnje zbog ušteda.

Peti razlog je u naporima da se energija učinkovitije koristi, a najviše mjesta za pomake u tom području imaju Rusija, Ukrajina i Bjelorusija, države u kojima Gazprom prodaje najveći dio svoje proizvodnje.

Posljednji razlog se krije u neefikasnosti Gazproma, koji plin crpi samo iz najvećih izvorišta dok mnoga polja srednje veličine ostavlja netaknutim. Prilika drugim tvrtkama da uđu u eksploataciju tih polja stvorit će dodatnu konkurenciju na plinskom tržištu.

U zaključku stoji da Gazprom zanemaruje sve navedene izazove i umjesto da nađe strategiju da se nosi s padom potražnje, ulaže u gradnju dva plinovoda za koje nema niti najmanje šanse da budu komercijalno isplativi i od kojih treba što prije odustati.

U tržišnom društvu konglomerat poput Gazproma ne bi smio postojati i tada se ne bi ulagalo u neperspektivne projekte, zaključuje Aslund.