"Javna poduzeća imaju višak zaposlenih, država ne"

U sektoru opće države u Hrvatskoj je 2008. godine radilo 17 posto ukupno zaposlenih, dok je prosjek zemalja Europe 19 posto, pokazuju podaci Međunarodne organizacije rada (ILO) koje u newsletteru Instituta za javne financije (IJF) "Zaposleni u javnom sektoru: međunarodne usporedbe" prenose autori Predrag Bejaković, Vjekoslav Bratić i Goran Vukšić.

U istoj je godini u hrvatskim javnim poduzećima 2008. godine bilo 12,5 posto ukupno zaposlenih, a prosjek 27 analiziranih zemalja je 6,2 posto, ističu analitičari IJF-a.

Analiza pokazuje da, kao i u mnogim drugim zemljama, u Hrvatskoj najviše zaposlenih u javnom sektoru radi u javnoj upravi, obrani i obveznom socijalnom osiguranju, obrazovanju te zdravstvenoj zaštiti i skrbi.

Od ukupnog broja zaposlenika javnog sektora, njih 19,4 posto 2008. godine bilo je zaposleno u javnoj upravi, obrani i obveznom socijalnom osiguranju, 17,8 posto u obrazovanju, a u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi 15,2 posto.

Udjeli zaposlenih u tim područjima NKD-a u ukupnoj zaposlenosti u Hrvatskoj 2008. niži su od prosjeka analiziranih zemalja, navode autori.

Tako je u javnoj upravi, obrani i obveznom socijalnom osiguranju radilo 5,7 posto ukupno zaposlenih, dok ih je u Europi u prosjeku bilo 6,9 posto. U obrazovanju ih je bilo 5,6 posto (prosjek Europe 7,2 posto), a u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi 5,6 posto, u odnosu na 9,4 posto u Europi.

Rashodi države za naknade zaposlenicima mjereni udjelom u BDP-u nisu veći teret za porezne obveznike nego što su u drugim europskim zemljama.

Prema podacima analitičara IJF-a, naknade zaposlenima u hrvatskoj općoj državi 2008. iznosile su 9,8 posto BDP-a, što je manje od prosjeka drugih zemalja od 11,2 posto, a bez doprinosa poslodavaca udio rashoda za plaće i nadnice iz proračuna opće države u BDP-u iznosi 8,4 posto dok je prosjek drugih zemalja 8,6 posto.

U IJF-u naglašavaju da pokazatelji iz njihove analize ne govore ništa o učinkovitosti javnog sektora niti o eventualnom višku ili manjku zaposlenih.

Upozoravaju da su u mnogim zemljama BDP i zaposlenost pali zbog čega su neke pokrenule štednju i racionalizaciju u javnom sektoru koja se očitovala u smanjenju plaća, restrikcijama pri novom zapošljavanju te smanjenjem broja zaposlenih. Stoga upozoravaju da usporedba hrvatskog javnog sektora s drugim zemljama možda već danas daje drukčije rezultate.

"Problemu zaposlenosti u javnom sektoru, usprkos teškom kriznom razdoblju, potrebno je pristupiti staloženo i objektivno, te djelovati izvan dnevnopolitičkog konteksta, a s ciljem dugoročnog unapređenja čitavog sustava. Naglasak treba staviti na učinkovitost koja ne ovisi isključivo o zaposlenicima, nego i o organizaciji, upravljanju i sustavu nagrađivanja", zaključuju autori.