Komentar: A zar nismo mogli nešto zaraditi?

Policija je, pravdajući to sigurnošću, zatvorila stotine lokala, što ugostiteljskih, što trgovačkih, na čitavoj trasi dolaska

I tako, bio nam je papa Benedikt XVI. u posjetu. Neovisno o vremenu, vjernici su se okupili u očekivano velikom broju, a njih nekoliko stotina tisuća u Zagreb je došlo iz drugih krajeva Hrvatske, ali i drugih zemalja. No, osim ushićenja zbog Pape, malo su čime imali utući slobodno vrijeme. Barem na rutama kojima je prolazio poglavar Katoličke crkve. Naime, policija je, pravdajući to sigurnošću, zatvorila stotine lokala, što ugostiteljskih, što trgovačkih, na čitavoj trasi dolaska. Usput je prigodno izazvala i prometni kaos, što i nije bilo neočekivano nikome osim samoj policiji.

Kako se i ne bi čudili kada je zamjenik načelnika zagrebačke policije nekoliko dana ranije rekao da kaosa neće biti jer ceste „ni u jednom trenutku neće biti zatvorene dulje od 35 minuta u komadu“. Naravno, vrlo je teško bilo pretpostaviti da potpuna obustava prometa u gotovo milijunskom gradu dulje od pola sata neće dovesti do kolapsa.

Zabranili su i gledanje Pape s balkona jer, eto, sigurnost bi mogla biti ugrožena. Htjeli ste vidjeti Papu uživo? Ne može osim kroz staklo. Ako ga želite vidjeti bez te prepreke, odite marvo u Rim pa ga tamo gledajte. Ovdje su ipak drugi sigurnosni standardi. Da i ne spominjemo sitnicu zvanu građanska prava. Ionako Karamarku i svim ostalim ministrima policije prije njega to malo znači. Važnija je demonstracija moći i vlastite važnosti kao kada se, primjerice, voze štićene osobe pa „manijaci“ u bijesnim BMW-ima ulijeću u raskrižje dok je na semaforu crveno svjetlo i bjesomučno mašu „lizalicom“ jer, eto, prolazi nam ministar nečega pa cijeli svijet mora pred njime stati, makar i kršeći sve moguće prometne propise. No, pustimo im sve te sitne radosti koje si priušte u svakodnevnom stresnom životu.

Vratimo se onim zatvorenim lokalima u kojima bi se sigurno ostavio pokoji milijun kuna (da je svaki od vjernika potrošio samo deset kuna eto već te brojke). I dok većina drugih zemalja u posjetu Pape i bilo kakvih sličnih ili potpuno različitih masovnih okupljanja prvenstveno vidi priliku za dodatnu zaradu, kod nas to nije slučaj. I dalje kod nas biti na vlasti pretpostavlja prvenstveno bahatost, a ne poniznost. Pa kad je već tako, tko „šiša“ išta drugo, uključujući i građane. Imaju naši moćnici važnija posla. Treba odabrati koja će boja sjedala biti u službenim autima, a treba i vremena da se odrade silna slikanja.

A tek kad krenu pozivi stranačkih kolega jer je eto, njihov mali ili mala, upravo završio neke škole pa mu treba posao. Nema mjesta u javnoj upravi? Neka, napravit ćemo neku novu agenciju. Pa neka mali/mala krenu u „obiteljski“ posao upravljanja državom i mužnje novca iz iste. Za koju godinu, uz malo sreće, mahat će „lizalice“ i za njih.