Komentar: HUP-ovo ocjenjivanje izbornih programa kao sveta vodica

Ekonomski dijelovi izbornih programa glavnih kandidata za sastavljanje buduće vlade, Kukuriku koalicija i HDZ, loše su prošli na HUP-ovu ekonomskom "metričkom" testu.

U HUP-u nemaju iluzija da su svojom analizom stranačkih programa izvagali njihovu ukupnu kvalitetu. Ne pada im napamet ni da svoje ocjene pretoče u uputu za glasanje biračima iz reda poslodavaca, a kamoli svih birača.

No ipak se nadaju da će javnim pritiskom uvjeriti buduću vladu da prihvati više poduzetničkih prijedloga nego što je to dosad, a pogotovo u kriznim godinama, bio slučaj.

Svojim primjerom HUP je pozvao i druge udruge i interesne skupine da stranačke izborne programe propuste kroz svoje "mjerne instrumente" kako bi se u demokratskom dijalogu političkim strankama, pogotovo vladajućima, smanjio, ako već ne i oduzeo monopol na kreiranje pojedinih i ukupne državne politike.

Ako bi HUP i druge organizirane interesne skupine uspjeli barem djelomično utjecati na stranačke programe, možda bi na tom tragu mogli ostvariti i veći utjecaj u njihovu provođenju.

A to bi i po HUP-ovu sudu bilo puno bitnije jer "program je samo pet posto odrađenog posla, sve ostalo ovisi o provođenju u praksi".

Sudeći, međutim, po tome što je HUP proveo samo analizu sadržaja stranačkih izbornih programa, a nema namjeru analizirati i ocjenjivati što stranke i njihovi lideri govore i najavljuju na predizbornim skupovima, pa i što su dosad u državnim institucijama radili i zagovarali, malo je vjerojatno da će u dogledno vrijeme ostvariti transparentan utjecaj na postizborno funkcioniranje vlasti.

Jer sve dok ne počnu i prstom javno upirati u sve one koji su krivi što se i poduzetnički ciljevi, mjere i reforme ne provode, njihova će ekonomska metrika biti kao sveta vodica - nit’ škodi, nit’ pomaže.

Bez imenovanja krivaca za propušten i neobavljen posao i HUP će se naći u poziciji Vladinih ekonomskih savjetnika koji su ispisali njezin široko podržan Program gospodarskog oporavka, a danas se, nakon njegova dvogodišnjeg provođenja uglavnom, žale da u suštinskom reformskom dijelu nije realiziran.

I oni pritom ne govore tko je kriv što su reforme ostale mrtvo slovo na papiru nego, štoviše, sve opravdavaju predizbornom godinom kad političari ne vole talasati i uznemiravati birače.

Problem je, međutim, što je još uvijek premalo onih izvan političke elite koji su u predizborno vrijeme spremni jasno i glasno uznemiravati i prokazivati političke stranke i njihove lidere zbog loše obavljenog posla i jednako loših izbornih programa koje nude.