Business.hr

Komentar: Ili u reforme ili na izbore

17.2.2010. 09.55

Zoran Daskalović

Ako je Kosoričina koalicijska vlada dosad i mislila da se do sljedećih parlamentarnih izbora može došlepati samo štednjom u javnom sektoru i davanjem lijekova na žličicu pojedinim skupinama krizom najpogođenijih kompanija, onda će ih galopirajući rast nezaposlenosti i nelikvidnosti natjerati da zaborave izbore u sljedećoj godini i prihvate se strukturnih društvenih reformi.

Ako, pak, to nisu u stanju zbog straha od gubljenja većinske podrške birača, onda će i prije kraja mandata morati raspisati izbore kako bi birači presudili trebaju li vlast prepustiti onima koji će htjeti upustiti se u reformske promjene.

Ranije održavanje izbora došlo bi u najgore vrijeme, ali i to je bolje od beskonačna odgađanja nužnih promjena bez kojih je veći dio gospodarstva osuđen na golo preživljavanje ili propadanje.

Kad je ljetos Ivo Sanader bez racionalnog objašnjenja pobjegao s premijerske dužnosti, poželio je i sve je pokušao učiniti da Jadranka Kosor kao njegova nasljednica, i u stranci i u Vladi, nastavi tamo gdje je on stao, ne mijenjajući ništa i nikoga u stranačkoj i Vladinoj politici. Dopušteno joj je bilo samo „rebalansirati“ ponešto od onoga što je u njima stršalo i provociralo bijes javnosti.

Kao iskusna političarka Jadranka Kosor brzo je shvatila da će kao predsjednica HDZ-a brzo propasti ako ostane na „kozmetičkim rebalansima“ stranačkog vodstva i politike. Brzim i odlučnim rezom i raskidom sa Sadanerom i njegovim ljudima i naslijeđem odlučila je biti predsjednica HDZ-a po mjeri svojega viđenja kako i kuda treba voditi HDZ.

I u Vladi je uspostavila svoj stil njezina vođenja. Radikalno je promijenila i odnos Banskih dvora prema korupciji i organiziranom kriminalu. No, u Vladinoj ekonomskoj politici nije se usudila krenuti dalje od rebalansiranja Sanaderove politike rasta i razvoja temeljnog na vanjskom zaduživanju te forsiranju državne i ukupne potrošnje.

U posljednjih šest mjeseci samo je ponešto pritegnula uzde kako bi zauzdala rastrošnost države i njezinih poduzeća, ali gotovo ništa nije učinila kako bi se smanjilo isisavanje teško zarađena novca iz realnog sektora i njegovo prelijevanje u državne i paradržavne proračune.

A da je to na dulje staze bilo moguće, i Sanader i njegova politika, uključujući i ekonomsku, još bi stanovali u Banskim dvorima. Malo je šansi da se dugo u njima zadrži i Sanaderova rebalansirana gospodarska politika, makar se skrivala iza novoga lika i djela Jadranke Kosor.