Komentar: Kakvi roditelji, takva i djeca

Farmeri su skužili da je trgovina bit posla (kakva proizvodnja!), jer najgore je prodavati žito nakon žetve, kad mu je cijena najniža. Pa što ne bi i oni negdje pohranili svoju robu i čekali da cijena naraste? Za to im trebaju dvije stvari: silosi, koji su gotovo svi u privatnim rukama, i novac, s kojim će preživjeti dok ne dođe pogodan trenutak za prodaju

Najnovija je ideja da bi i oni špekulirali s prodajom pšenice. I to netko treba financirati, pa gdje će drugo tražiti pare nego 'u ćaće i matere'. Svaki put su nešto iskamčili, pa što ne bi i sada, k'o da je cifra od pola milijarde kuna (koliko su procijenili da bi im ovaj put trebalo, dakako, za nove kredite) neki iznos. Mislim, neš ti pola milijarde kuna, to se na brdovitom Balkanu potroši taj čas.

Farmeri su skužili da je trgovina bit posla (kakva proizvodnja!) jer najgore je prodavati žito nakon žetve, kada mu je cijena najniža. Pa što ne bi i oni negdje pohranili svoju robu i čekali da cijena naraste? Za to im trebaju dvije stvari: silosi, koji su gotovo svi u privatnim rukama, i novac, s kojim će preživjeti dok ne dođe pogodan trenutak za prodaju.

Vlasnici silosa, gotovo svi odreda, s time se slažu i najavljuju da će licencirati svoje skladišne kapacitete. Time će, kažu, podijeliti sa seljacima (ali i njihovim eventualnim kreditorima i državom) rizike s obzirom na poremećaje na tržištu robe. Tvrde da na prodaji pšenice i nisu ovih godina nešto puno zaradili kada se dobrim godinama pribroje gubici iz loših (kao što je bilo 2008., kad su pšenicu kupovali za 1,5 kunu, a prodavali je ispod kune). Sad još treba pričekati što će reći bankari, bilo HBOR ili komercijalne banke. Bez njih sustav ne može zaživjeti, osim ako i drugi vlasnici silosa poput Slavonije Nove ne odluče isplaćivati farmerima avansni akontacijski iznos za pohranjenu pšenicu.

Seljake, čini se, trenutačno ne brinu rizici i nitko se ne pita što će ako cijena pšenice nastavi padati, pogotovo ako tržište preplave goleme količine ruskog žita. Koliko će dugo moći živjeti na kredit i čekati? Hoće li, u slučaju većeg tržišnog poremećaja, zatražiti novu financijsku injekciju? Uostalom, tako žive 'ćaća i mater' već godinama, da ne kažemo, desetljećima, pa što ne bi i oni? Kakvi roditelji, takva i djeca.