Komentar: Kosor provocira Milanovića da joj se pridruži u čupanju kose

Jadranka Kosor silno se trudi kako bi svojega premijerskog protukandidata Zorana Milanovića isprovocirala da joj se u finišu izborne kampanje pridruži u međusobnom čupanju kose i razbijanju zubi.

Ako se nada da će Milanovićevo vraćanje niskih udaraca po njezinu premijerskom tijelu suzbiti apatiju u HDZ-ovu biračkom tijelu i potaknuti ga na masovniji izlazak na izbore, onda bi joj se ta računica na izborima mogla obiti o glavu.

HDZ-ove birače s prošlih i svih prijašnjih izbora nisu Zoran Milanović, SDP i Kukuriku koaliciji gurnuli prema izbornoj apstinenciji i okretanju prema drugim stranačkim izbornim listama. I Jadranka Kosor, njezino Predsjedništvo HDZ-a i Vlada sve do prije nekoliko mjeseci i sebe i druge uvjeravali su da su Ivo Sanader i skupina njegovih stranačkih poslušnika gotovo jedini krivci za lošu politiku vladajuće koalicije u kriznom razdoblju, a pogotovo za silnu korupciju i kriminal koji su DORH i Uskok kao na tekućoj traci počeli otkrivati u završnoj fazi pristupnih pregovora s Europskom unijom. Iako su godinama sjedili uz Sanaderove skute, Jadranka Kosor i sadašnji njezini najbliži suradnici u HDZ-u i Banskim dvorima tvrdili su da o svemu pojma nisu imali. Zaklinjali su se i da će radikalno promijeniti politiku i model vladanja koje im je Sanaderov HDZ ostavio u naslijeđe.

Izborne ankete, međutim, pokazuju da u tu priču dosad nisu uspjeli uvjeriti i velik broj „svojih“ birača. Mnogi među njima učinit će isto što su uradili na trećesiječanjskim izborima 2000. godine i neće izaći na izbore, a dio će ih dati svoj glas nekim drugim političkim strankama, ali uglavnom onima koje su slične ili bliske HDZ-u. Rijetki će pretrčati među birače SDP-a i Kukuriku koalicije, kao što su se rijetki i 2000. godine odlučili okrenuti leđa HDZ-u i glasati za oporbene stranke koje su nakon izbora sastavile Račanovu koalicijsku vladu.

Neće tako postupiti zato što ih Jadranka Kosor plaši da je Zoran Milanović „crveni vrag“, neznalica i kukavica, što li već, nego zato što su u dvadeset godina hrvatskog višestranačja uspostavljena dva biračka bloka koja se međusobno ne miješaju nego ili masovno izlaze na izbore i glasaju za „svoje“, ili apstiniraju od izbora jer su ih „njihovi“ u međuvremenu razočarali. Naravno da su toj blokovskoj podjeli najveći obol dale najutjecajnije političke stranke. Zato kada se raziđu sa svojim biračima, pa im prijeti da zbog toga na izborima prođu kao bosi po trnju, od izbornog poraza može ih spasiti jedino da se „pomire“ sa svojim biračima, odnosno da prije svega njih uvjere da su uspješno obavili svoj dosadašnji posao i da nema boljih da ga nastavi raditi.