Ivan Šuker, Jadranka Kosor i Đuro Popijač (Snimio Saša Ćetković)
Analizu ušteda, međutim, nitko nije ni spomenuo na prekjučerašnjoj sjednici Vlade na kojoj se zakonski propisivalo ukidanje i pripajanje svih tih institucija i poslova koje su obavljale.
Doduše, nabacivane su procjene kako će se ukidanjem nekih od njih postići od deset do dvadeset posto ušteda. Dojam je, međutim, da su ministri svoje procjene izvlačili iz rukava, odnosno da ne znaju i ne mogu izračunati koliko će uštedjeti rezom koji su povukli.
Prije svega, nitko od njih nije ni spomenuo koliko će od 962 zaposlenih nastaviti obavljati dosadašnje i slične poslove, a koliko će ih dobiti otkaz. Hoće li ih se preuzimati zato što državna uprava bez njih nikako ne može, ili zato što su zaštićeni dobrim rodbinskim i političkim vezama i poznanstvima?
Sudeći po obrazloženju ministra Šukera po kojemu se Fond za razvoj i zapošljavanje ukida jer se njegovo funkcioniranje trebalo financirati sredstvima dobivenim od privatizacije, a osim na početku tih sredstava zapravo nije ni bilo (dijelom zbog zamiranja privatizacije, ali ponajprije zato što se novcem dobivenim od privatizacije isplaćivao dug umirovljenicima), upitno je zašto je taj Fond i dosad egzistirao i zašto su zaposleni u njemu dobivali plaću kad nisu ni mogli raditi ono za što su plaćeni.
Ako ih se proteklih godina plaćalo za nerad, za što će ih se plaćati sutra?
Članovi Vlade, međutim, nisu s tim i sličnim pitanjima razbijali glavu, jer već neko vrijeme, predvođeni premijerkom Jadrankom Kosor, rutinski i štreberski odrađuju mjere iz Programa gospodarskog oporavka kako bi pokazali da se trude izvući zemlju iz krize, a zapravo ni sami ne znaju kakvi su efekti njihovih poteza i hoće li doista polučiti ikakav pozitivni rezultat. Važnija im je postala forma od sadržaja njihovih odluka.
Zato su u srijedu redom i izgledali kao da jedva čekaju izglasati što se izglasati mora, pa da zbrišu što dalje od Banskih dvora i izvlačenja zemlje iz krize.
Doduše, nabacivane su procjene kako će se ukidanjem nekih od njih postići od deset do dvadeset posto ušteda. Dojam je, međutim, da su ministri svoje procjene izvlačili iz rukava, odnosno da ne znaju i ne mogu izračunati koliko će uštedjeti rezom koji su povukli.
Prije svega, nitko od njih nije ni spomenuo koliko će od 962 zaposlenih nastaviti obavljati dosadašnje i slične poslove, a koliko će ih dobiti otkaz. Hoće li ih se preuzimati zato što državna uprava bez njih nikako ne može, ili zato što su zaštićeni dobrim rodbinskim i političkim vezama i poznanstvima?
Sudeći po obrazloženju ministra Šukera po kojemu se Fond za razvoj i zapošljavanje ukida jer se njegovo funkcioniranje trebalo financirati sredstvima dobivenim od privatizacije, a osim na početku tih sredstava zapravo nije ni bilo (dijelom zbog zamiranja privatizacije, ali ponajprije zato što se novcem dobivenim od privatizacije isplaćivao dug umirovljenicima), upitno je zašto je taj Fond i dosad egzistirao i zašto su zaposleni u njemu dobivali plaću kad nisu ni mogli raditi ono za što su plaćeni.
Ako ih se proteklih godina plaćalo za nerad, za što će ih se plaćati sutra?
Članovi Vlade, međutim, nisu s tim i sličnim pitanjima razbijali glavu, jer već neko vrijeme, predvođeni premijerkom Jadrankom Kosor, rutinski i štreberski odrađuju mjere iz Programa gospodarskog oporavka kako bi pokazali da se trude izvući zemlju iz krize, a zapravo ni sami ne znaju kakvi su efekti njihovih poteza i hoće li doista polučiti ikakav pozitivni rezultat. Važnija im je postala forma od sadržaja njihovih odluka.
Zato su u srijedu redom i izgledali kao da jedva čekaju izglasati što se izglasati mora, pa da zbrišu što dalje od Banskih dvora i izvlačenja zemlje iz krize.