Komentar: Nenad Bakić - guru koji je izgubio kompas

U posljednjih mjesec dana ne možete ne primijetiti pravu medijsku kampanju koju je nacionalni investicijski "guru" Nenad Bakić pokrenuo u jednim dnevnim novinama.

Ne prođe gotovo ni dan da ne poradi na svom do zadnjeg detalja ispeglanu imidžu pozitivca. Uz vlastiti blog, Bakiću PR-ovski intervjui i članci nisu dovoljan iskorak u javni prostor pa ide korak dalje i objavljuje u istim tim novinama u božićnom broju i četiri plaćena oglasa. Na svom blogu opisuje ih kao "višeslojne poruke" kao da je riječ o vrhunskim romanima s ključem, a ne o onome što oni uistinu jesu – notorne reklame njegovih dioničkih pozicija.

I kad kolumnist Vjesnika Daniel Patrik Brčić postavi pitanje jesu li te reklame manipulativni utjecaj na tržište kapitala, Bakić pokaže sasvim drugo lice, zastrašujuće drukčije od brižno održavane slike krotkog janjeta koje pozitivno mijenja Hrvatsku.

U nečuvenom javnom napadu na Vjesnikova kolumnista, u kojem je na svom blogu koristio izraze kakve javni govor ne može i ne smije trpiti bez sankcija, usuđuje se ići čak toliko daleko da komentira Brčićev fizički izgled na službenoj fotografiji. Ali ne, tu Bakić ne staje, već u klimaksu izljeva mržnje inicira internetsku peticiju za – pazite, molim vas – gašenje Vjesnika.

Zbog članka koji je njegovu "mudrost" doveo u pitanje treba ugasiti cijele novine sa 70-godišnjom tradicijom?! Jer, argumentira Bakić, Vjesnik dobiva proračunske subvencije koje plaćamo "mi, građani". U svojoj inicijativi postiže nemjerljiv uspjeh – u zemlji od 4,5 milijuna stanovnika njegovu peticiju podržalo je čak 90 građana. Iako čak i ultradesničarske ridikulozne stranke prikupe više glasova na izborima, Bakić slavodobitno objavljuje rezultat komentirajući kako "ljudi nisu glupi".

Da, ljudi nisu glupi, pa valja postaviti pitanje kako to da Bakiću ne smeta da tvrtka iz njegova portfelja u većinskom državnom vlasništvu pregovara o povlaštenoj cijeni plina s drugom tvrtkom u kojoj je država drugi najveći dioničar. Naravno, Bakićevo je pravo da ulaže u što i gdje hoće, ali ne i da drugima propisuje što će misliti. Možda bi trebao pokušati zatražiti azil u Sjevernoj Koreji ili Kubi. Negdje gdje je mišljenje strogo kontrolirano i gdje se u novinama pojavljuje samo ono što uzdiže vođu. Baš onako kako Bakić želi.