Ni kuna s glave ne smije pasti
Komentar: "Proračunska Hrvatska" je zaštićena kao ugrožena vrsta
Autor: Zoran Daskalović | 06.47, 26.08.2010.
![]() Ivan Šuker (foto: Saša Ćetković) |
„Brojke ne lažu!“, uskliknuo je ministar financija Ivan Šuker prije nego što je na sjednici Vlade počeo dokazivati da je predloženi rebalans proračuna u sadašnjoj situaciji jedino moguće i optimalno rješenje koje Banski dvori mogu ponuditi Hrvatskoj.
Redajući potom brojke, Šuker je dokazivao da su gotovo svih 122 milijarde kuna proračunskih rashoda uklesani u kamenu, odnosno da ih se nikako ne može precrtati i izbrisati. Samo je oko 5 milijardi proračunskih rashoda ostalo Vladi kao „prostor za uštede“ i ona je izvukla maksimum skresavši troškove ministarstava za 1,5 milijardi kuna.
Kako tih 1,5 milijardi kuna ni izbliza nije dovoljno za pokrivanje dodatnih gotovo šest milijardi kuna proračunskog deficita, rebalansom proračuna dopušteno je Vladi dodatno zaduživanje u zemlji i svijetu. U Vladinoj i Šukerovoj računici brojke doista ne lažu, jer svjedoče da je „proračunska Hrvatska“, za razliku od one druge koja ne živi na proračunskoj sisi, zaštićena kao da je ugrožena vrsta pa joj nijedna kuna ne smije pasti s glave, a kamoli da je se „rezanjem hidrastih glava“ počne sustavno smanjivati kako bi u razumnom roku prestala biti i većinska Hrvatska o kojoj ovise rezultati izbora i koja može prijetiti rušenjem vlasti, štrajkovima i blokadom zemlje.
Manjinska, „izvanproračunska Hrvatska“, koja istodobno već dvije godine stenje i puca pod teretom krize, zagovornicima Vladinog rebalansa proračuna postala je i krivac što proračunski deficit raste i što se država mora dodatno zaduživati, jer proračun je samo odraz njezina jada i bijede, nesposobnosti da osigura dovoljno novca za rast proračunskih rashoda i namirivanje svih, navodno od pamtivijeka zadanih potreba „proračunske Hrvatske“.
No, brojke doista ne lažu - „izvanproračunska Hrvatska“ je sve manja, sve manje zarađuje i sve manje uplaćuje u državnu blagajnu. Pitanje je vremena kada će se toliko smanjiti da se njezin odraz u državnom proračunu neće više moći ni vidjeti, a kamoli zrcaliti. Kako je krenulo, tek tada će i zrcalo, državni proračun i njegovi kreatori, shvatiti da je došlo vrijeme u kojemu manjinskoj „izvanproračunskoj Hrvatskoj“ više ni kuna ne smije pasti s glave, makar zbog toga „proračunska Hrvatska“ ostala bez mnogih svojih „vječno zadanih“ potreba i troškova.
Vezani članci |












Komentari (0) Prijava