Naime, zagrebačka organizacija SDP-a je, posve nepotrebno, iznijela svoje viđenje državne fiskalne politike čime je sebi otvorila bok za protuudar, koji je oštrim manevrom izveo ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković jednostavnim guranjem crvene krpe u obliku Zagrebačkog holdinga pod nos SDP-ovcima.
Zadnje što glavnom oporbenom pretendentu za preuzimanje vlasti u predizbornoj godini treba su vlastite afere i dokaz neuvjerljivosti, kakav trenutačno predstavlja zagrebački komunalni div, koji bi pred biračima trebao biti odraz njive efikasnosti i uspješnosti, i to ne samo u Zagrebu nego u cijeloj državi.
Nažalost, stanje u Zagrebačkom holdingu u kojem je SDP, nakon detronizacije Milana Bandića u Gradskoj skupštini, čvrsto uzeo uzde u ruke, ne opravdava Zoranu Milanoviću pravo da ustvrdi kako bi on, samo da mu to građani na izborima daju, bolje od Jadranke Kosor zauzdao fiskalne probleme i usmjerio Hrvatsku prema oporavku i izlasku iz recesije.
Sudeći po aferama koje se SDP-u pod nosom koturaju u Zagrebačkom holdingu, nitko nema razloga pomisliti da bi Milanoviću bolje išlo upravljanje cijelom državom. SDP nije pokazao ni volju ni znanje da se obračuna s organiziranim neredom, koji je za sobom u Holdingu ostavio Bandić. Simboličan broj internih kontrola i revizija provedenih u Holdingu, poslije kojih gotovo nitko nije pozvan na odgovornost i stavljen na stup srama zbog nesavjesnog upravljanja novcem Zagrepčana, nije nikakvo jamstvo da bi SDP s državom napravio bolji posao.
Iako je Holding u rukama SDP-a još od predsjedničkih izbora, ni jedan, uvjetno rečeno, Bandićev direktor nije zamijenjen i SDP već mjesecima nije u stanju provesti natječaj za izbor novih direktora. Kada je Holding osnivan, građanima su obećavane brojne uštede i racionalizacija poslovanja, a dobili su neriješene afere, gubitak u poslovanju i opću inerciju. Takva alternativa Kosorici nije dovoljna.
Zadnje što glavnom oporbenom pretendentu za preuzimanje vlasti u predizbornoj godini treba su vlastite afere i dokaz neuvjerljivosti, kakav trenutačno predstavlja zagrebački komunalni div, koji bi pred biračima trebao biti odraz njive efikasnosti i uspješnosti, i to ne samo u Zagrebu nego u cijeloj državi.
Nažalost, stanje u Zagrebačkom holdingu u kojem je SDP, nakon detronizacije Milana Bandića u Gradskoj skupštini, čvrsto uzeo uzde u ruke, ne opravdava Zoranu Milanoviću pravo da ustvrdi kako bi on, samo da mu to građani na izborima daju, bolje od Jadranke Kosor zauzdao fiskalne probleme i usmjerio Hrvatsku prema oporavku i izlasku iz recesije.
Sudeći po aferama koje se SDP-u pod nosom koturaju u Zagrebačkom holdingu, nitko nema razloga pomisliti da bi Milanoviću bolje išlo upravljanje cijelom državom. SDP nije pokazao ni volju ni znanje da se obračuna s organiziranim neredom, koji je za sobom u Holdingu ostavio Bandić. Simboličan broj internih kontrola i revizija provedenih u Holdingu, poslije kojih gotovo nitko nije pozvan na odgovornost i stavljen na stup srama zbog nesavjesnog upravljanja novcem Zagrepčana, nije nikakvo jamstvo da bi SDP s državom napravio bolji posao.
Iako je Holding u rukama SDP-a još od predsjedničkih izbora, ni jedan, uvjetno rečeno, Bandićev direktor nije zamijenjen i SDP već mjesecima nije u stanju provesti natječaj za izbor novih direktora. Kada je Holding osnivan, građanima su obećavane brojne uštede i racionalizacija poslovanja, a dobili su neriješene afere, gubitak u poslovanju i opću inerciju. Takva alternativa Kosorici nije dovoljna.