Komentar: Sjetite se fundamenata

Svaka tri mjeseca objava rezultata na Zagrebačkoj burzi, od kvartalnih do godišnjih, čini nervoznima sve zainteresirane aktere.

Od šefova kompanija koji gledaju kako im je prošla konkurencija i daju upute svojim odjelima za odnose s javnošću da brojke malo uljepšaju i u prvi plan gurnu one bolje, do malih ulagača koji prema rezultatima odlučuju o prodaji i kupnji dionica, i na kraju novinara, koji to sve trebaju isčitati i uobličiti u tekstove, svi su u nekoj groznici.

Neovisno o kilavim i razočaravajućim statistikama cjelokupne hrvatske ekonomije, tvrtke na Zagrebačkoj burzi, a posebno one koje se bave proizvodnjom, uspjele su prošle godine u najmanju ruku zadržati razinu dobiti ostvarenu u 2010. godini, a  nerijetko je i snažno poboljšati.

Končar je uspio zadržati prošlogodišnju razinu dobiti, kutinska Petrokemija iznenadila je, Ina je dobit povećala za 89 posto, Podravka je već ranije objavila solidan oporavak, Kraš je zaradio 25 milijuna kuna. HT je najavio više nego izdašnu dividendu s visokim prinosom, što je jako zanimalo i čitatelje internetskog portala Business.hr-a.

Uglavnom, pokazuje se kako su tvrtke izlistane na burzi uspjele nadmašiti loš prosjek hrvatske ekonomije, i to posebno one koje se pokušavaju koncentrirati na izvoz u znatnoj mjeri.

Na žalost, to nisu odlučili honorirati ulagači na Zagrebačkoj burzi iako već neko vrijeme i veliki svjetski investicijski gurui tvrde kako je pri ulaganju potrebno ponovno gledati fundamente tvrtki, a manje se obazirati na neke kratkotrajne makroekonomske flash vijesti koje kratkoročno ljuljaju burzovne indekse.

Povjerenju ulagača, i boljim cijenama na burzi, svakako bi pridonijelo i to kad bi kompanije izvještavale detaljnije, što je dugogodišnja hrvatska boljka. Ozbiljnog se izvještavanja, čast iznimkama, prihvaćaju tek kompanije sa znatnim udjelom stranog vlasništva.

Transparentnost na kraju donosi koristi, da ne kažem benefite, svima. Od ulagača koji bolje rasuđuju koje će dionice kupiti, novinara kojima je lakše izvještavati o kompanijama, do samih kompanija kojima raste ugled, a pod pritiskom investicijske javnosti njihove su uprave prisiljene i brže se mijenjati i raditi bolje.