Ivo Josipović (foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Željela bih istaknuti da predsjednik to nije rekao usput, na nekom javnom događaju, odgovarajući na molbe novinara da komentira nešto nevezano uz dotični događaj. U tim situacijama, naime, političari često izvale neku paušalnu opasku – što je sasvim u redu jer su na terenu i ne mogu biti upoznati sa svime što je taj dan u središtu medijske pozornosti.
Ali ne, Josipović je dan prije najavio – i valjda stoga pripremio - obraćanje naciji o gospodarsko-socijalnoj situaciji u kojem je molio (moram to ponoviti) da se plaće ne spuštaju ako je to moguće.
Zbilja se pitam zašto je Josipović osjetio potrebu da nam to kaže. Pretpostavljam da nije mislio kako javnost smatra da on želi rezanje plaća pa da nas mora razuvjeriti. Ili da Vlada želi na silu rezati plaće.
Usporedbe radi, bi li Obama kazao kako bi on volio da sve banke vrate i zadnji dolar državne pomoći ako je ikako moguće. Pa tko ne bi? Obama može poručiti „vratite sve odmah“ ili „vratite za 10 godina“, ali „vratite sve ako je moguće“ ništa ne znači.
Josipović je mogao reći: „Mislim da plaće ne treba rezati nego da treba smanjiti subvencije seljacima / državne investicije / dječji doplatak / nešto četvrto“. To bi predstavljalo legitiman doprinos raspravi o proračunu i pokazalo jasan stav predsjednika Josipovića. Ovako je samo pridonio mojoj frustraciji zbog svih besmislenih, politikantskih izjava koje posljednjih mjeseci mi novinari moramo prenositi.
Josipović je jasno rekao samo da njegov proračun ne treba dirati jer je posljednjih godina već dosta smanjen i da treba očuvati minimum funkcionalnosti Ureda predsjednika. Taj proračun, podsjetimo, uključuje i plaće za savjetnike, a moram primijetiti da bi predsjednik svakako mogao više koristiti svoje ekonomske savjetnike. To više što je on sam javno rekao da nema pojma o ekonomiji.
Stručan savjet u oblikovanju javnog istupa jučer bi doduše pomogao i premijerki Jadranki Kosor, koja je na sjednici Vlade rekla kako će građanima preporučiti da kupuju kruh tamo gdje je jeftiniji. Misli li ona da nama građanima to nikad ne bi palo na pamet? Što ona misli, tko su ti građani?
Ali ne, Josipović je dan prije najavio – i valjda stoga pripremio - obraćanje naciji o gospodarsko-socijalnoj situaciji u kojem je molio (moram to ponoviti) da se plaće ne spuštaju ako je to moguće.
Zbilja se pitam zašto je Josipović osjetio potrebu da nam to kaže. Pretpostavljam da nije mislio kako javnost smatra da on želi rezanje plaća pa da nas mora razuvjeriti. Ili da Vlada želi na silu rezati plaće.
Usporedbe radi, bi li Obama kazao kako bi on volio da sve banke vrate i zadnji dolar državne pomoći ako je ikako moguće. Pa tko ne bi? Obama može poručiti „vratite sve odmah“ ili „vratite za 10 godina“, ali „vratite sve ako je moguće“ ništa ne znači.
Josipović je mogao reći: „Mislim da plaće ne treba rezati nego da treba smanjiti subvencije seljacima / državne investicije / dječji doplatak / nešto četvrto“. To bi predstavljalo legitiman doprinos raspravi o proračunu i pokazalo jasan stav predsjednika Josipovića. Ovako je samo pridonio mojoj frustraciji zbog svih besmislenih, politikantskih izjava koje posljednjih mjeseci mi novinari moramo prenositi.
Josipović je jasno rekao samo da njegov proračun ne treba dirati jer je posljednjih godina već dosta smanjen i da treba očuvati minimum funkcionalnosti Ureda predsjednika. Taj proračun, podsjetimo, uključuje i plaće za savjetnike, a moram primijetiti da bi predsjednik svakako mogao više koristiti svoje ekonomske savjetnike. To više što je on sam javno rekao da nema pojma o ekonomiji.
Stručan savjet u oblikovanju javnog istupa jučer bi doduše pomogao i premijerki Jadranki Kosor, koja je na sjednici Vlade rekla kako će građanima preporučiti da kupuju kruh tamo gdje je jeftiniji. Misli li ona da nama građanima to nikad ne bi palo na pamet? Što ona misli, tko su ti građani?