Komentar: Zemlja gori, a Jadranka Kosor se češlja

Dok joj razjarena gomila skandira 'Jaco, odlazi' i pokazuje, da prostite, golu guzicu, besprijekorno dotjerana premijerka Jadranka Kosor pokušava držati glavu iznad vode i djelovati kao da je sve u redu.

Kako bi pokazala da i dalje čvrsto drži konce u rukama, pripremila je već nebrojeno puta viđenu predstavu u kojoj kao brižna majka narodu poručuje da dok je ona na vlasti, svi će imati barem kruha i mlijeka. U predstavi su joj se pridružili predstavnici najjačega gospodarskog lobija u državi, trgovci, kao i poduzetnici jedne od rijetke preostale proizvodne grane u zemlji, prehrambene industrije.

Kako u ovoj zemlji nije ništa lakše nego dijeliti prazna obećanja, zašto i oni, predstave radi, ne bi obećali da neće biti drastičnog poskupljenja hrane, barem zasad. Ali, dakako, nitko ne garantira da cijene neće rasti prije ili kasnije. Osim toga, objasnili su nam i da poskupljenja do kojih je došlo od početka godine nisu zapravo prava poskupljenja nego, posluživši se burzovnim rječnikom, tek sitne korekcije cijena.

I kao što je predstavnik sindikata primijetio, jedini rezultat trosatnog sastanka bilo je obećanje da nema divljanja cijena. Pravih se uzroka problema nitko ne dotiče jer bi time svatko potencijalno zaljuljao i svoju ušančenu poziciju. Iako je besplodan ishod ovakvih sastanaka unaprijed zadan, svi su se gospodarstvenici uredno odazvali Kosiričinu sastanku.

Osim obećanja, premijerka je ipak navela jednu konkretnu mjeru koju će Vlada poduzeti bude li krajnja nužda, a to je da će uvesti interventnu prodaju pšenice iz robnih zaliha. Ta će izjava vjerojatno izazvati burne reakcije seljaka koji su svjedoci da svake godine pšenica nestaje, kako njihova koju pohrane u silosima, tako i pšenica iz državnih rezervi. Trgovcima se i sredinom prošle godine, kada je cijena pšenice bila najniža i unatoč tome što smo zbog kiša imali slabiji urod, dopustio izvoz 300.000 tona pšenice, da bi se ona sad uvozila po daleko višim cijenama, a posljedica toga je, zna se, skuplje brašno i kruh. Da se o gorućim pitanjima na vrijeme i u interesu svih, a ne samo pojedinih krugova, razmišlja strateški i na vrijeme, nikome kasnije ne bi trebala prazna obećanja i skupe predstave.