Komentari: Godina mnogih teških odluka

Ovo će biti teška i prijelomna godina za svjetsku ekonomiju. Ovog tjedna trebali bi na razini Europske unije pronaći rješenje za otpis dijela grčkog duga, ali i osmisliti osnovne crte fiskalne unije koja će biti, pođe li to Nijemcima za rukom, mnogo restriktivnija od onoga na što si premijer Zoran Milanović danas zamišlja da je pristao.

 Ali, ovo je i jedna od najvažnijih godina za hrvatsko gospodarstvo ikada. Ove će godine Vlada, u kojoj je gotovo sve ključne projekte Milanović predao svojem koalicijskom partneru Radimiru Čačiću, morati dovršiti privatizaciju brodogradilišta, što je nepresušan izvor napetosti za Vladu i potencijalne kupce koji nikako da se dogovore o tomu što i kako napraviti. Uz brodogradilišta, predizborni vrući krumpir, privatizaciju ili stečaj Dalmacijavina i spašavanje Diokija, morali su ministri Čačić i Slavko Linić guliti u jednom danu. I s različitim rezultatima.

Dalmacijavino ostalo je bez kupca, jer su u Agenciji za upravljanje državnom imovinom ocijenili da garancije jedinog kupca koji je dao ponudu, Salomona Berkowitza, nisu bile dovoljne. Ili je problem bio u nečem drugom, jer Berkowitzovi hrvatski predstavnici još nisu shvatili što su im iz Audija točno poručili i zašto su dobili košaricu.

S druge strane, ministar financija Slavko Linić odlučio je zasukati rukave i tvrtku ražalovanog Roberta Ježića, Dioki, spasiti od banaka kojima je dogorjelo do prstiju i žele natrag svoj novac. Hoće li Dalmacijavino bez kupca i s milijardu kuna dugova otići u stečaj, a Dioki biti spašen državnom intervencijom, kao što se klade ulagači koji su dionicu Diokija digli u nebo, još nije posve sigurno. Ali, kreatorima naše ekonomske politike trebalo bi biti jasno kako je krajnje vrijeme da odluče što će se zaista zbiti. Ili će hrvatsko gospodarstvo ostati talac polovičnih rješenja u kojem nitko nema hrabrosti zakrvaviti ruke.