Što sve treba znati o Todorićevom (ne)preuzimanju Mercatora

Ove godine je zbog teme Agrokorovog preuzimanja slovenskog Mercatora proliveno puno novinske tinte, ali više nego novinske tinte, proliveno je žuči s obje strane, hrvatske i slovenske.

Od slovenskog zazivanja zaštite nacionalnih interesa i interesa slovenskih seljaka koji svoju proizvodnju prodaju Mercatoru, do lažnog hrvatskog iščuđavanja nad slovenskom retorikom i gotovo neumjerenog navijanja s obje strane.

Zato nije na odmet pokušati bez bijesa i pristranosti bilo kojoj strani u ovoj priči dati pregled onog što u ovoj priči jest, a što nije.

Za početak, jedan od argumenata Mercatorove uprave, ali i nekih slovenskih političara bio je da Agrokor želi Mercator preuzeti bez vlastitog novca. Pogleda li se povijest procesa korporativnih  preuzimanja i spajanja u više proteklih desetljeća, preuzimanje putem financijske poluge, odnosno putem kredita treće strane, potpuno je uobičajena praksa, za što ću navesti i primjer.

Sljedeće, jedna od stvari koju smo mogli čuti od hrvatskih medija bila je ta da u Sloveniji hrvatski ulagači nisu dobrodošli. Dovoljno je samo prisjetiti se prošle godine da bi vidjeli da to nije točno. Atlantic grupa Emila Tedeschija je na transparentan način, kao kupac s financijski najizdašnijom ponudom, i to baš putem financijske poluge, preuzela pojedinačno najveću slovensku prehrambenu kompaniju, Drogu Kolinsku, koja se nekoliko godina ranije konsolidirala iz Droge iz Portoroža i ljubljanske Kolinske u jednu kompaniju s nizom snažnih regionalnih robnih marki i snažnom proizvodnjom od Slovenije do Srbije.

Također, ne stoji slovenski argument o tome da će Agrokor sa slovenskih polica Mercatora izbaciti slovenske proizvode. Na stranu neke obveze prema slovenskim dobavljačima na koje bi se Todorićev Agrokor mogao srednjeročno i dugoročno obvezati, skidanje slovenskih proizvoda sa slovenskih polica je poslovno neracionalna i skupa odluka. Kupci na svakom tržištu kupuju robne marke na koje su navikli, od kojih očekuju određeni omjer cijene i kvalitete i zbog kojih i odlaze u određene trgovine, jer znaju da će ih tamo naći.

Racionalan trgovac kupovat će od dobavljača koji mu robu mogu isporučiti uz niže troškove dostave, i koji imaju dobru prođu. Ako pogledamo i Mercatorovu poslovnu praksu u Hrvatskoj, na njihovim policama je najviše hrvatskih prehrambenih robnih marki upravo zbog tih razloga, pa je tako Mercator i Agrokorov kupac. I jednako tako u Srbiji i na drugim tržištima gdje posluju i Konzum i Mercator, prodaje se ono što kupci prepoznaju.

Dugoročno će se navike kupaca zasigurno mijenjati, ali na proizvođačima je da na vrijeme predvide potrošačke želje i tako diferenciraju svoju proizvodnju i mijenjaju se. To je uobičajen dio tržišne utakmice.

U skladu s time, ni drugi se hrvatski proizvođači ne trebaju nadati puno od Agrokorovog preuzimanja Mercatora, kao što neki tvrde da će to biti dobro i za druge hrvatske tvrtke. Ako i dođu na police Konzumatorovih trgovina u zemljama u kojima dosad nisu bili, da bi se tamo etablirali, morat će uložiti jako puno novca u marketing svojih proizvoda.

A je li Agrokor najbolji kupac za slovenski Mercator ili postoji bolji? Kao što je dosadašnji tijek prodaje pokazao, Agrokor je ponudio najbolju cijenu vlasnicima Mercatora, gotovo osamdeset posto veću od cijene dionice Mercatora na ljubljanskoj burzi. Drugog kupca nema.

Ali, onda vlasnici moraju odlučiti žele li prodati ili ne. Ili su stanju na drugi način pravim živim novcem sanirati štete loših ranijih odluka slovenskih političara zbog kojih je Mercator danas na prodaju. A to je moguće dokapitalizacijom vlasnika Pivovarne Laško ili vjerovnika Nove ljubljanske banke, na račun slovenskih poreznih obveznika.

Prisjetimo se, zbog ranijeg uplitanja politike, odnosno odluke Janeza Janše da dozvoli Bošku Šrotu, tadašnjem šefu Pivovarne Laško i šefu istrabenza Igoru Bavčaru, da putem menadžerskih kredita, za koje su u zalog davali dionice Mercatora i Pivovarne Laško, preuzmu upravo te tvrtke.

I onda, treba pogledati i neke moguće posljedice u Hrvatskoj preuzme li Agrokor Mercator.

Agrokorova kupovina Mercatora donijela bi koristi prije svega Agrokorovim kompanijama, a onda i drugim dioničarima tih kompanija, kada jednom budu konačno mogli računati na dividendu. Posredno, koristi bi imao i hrvatski proračun.

Drugo, što je bez sumnje sigurno, pregovaračka pozicija Konzuma u odnosu na njegove dobavljače dodatno bi ojačala što bi u Hrvatskoj utjecalo na njihovu profitabilnost.

Treće, Todorićev Agrokor u Hrvatskoj je odavno postao sistemski, 'too big to fail' igrač s nesrazmjernim ekonomskim i društvenim utjecajem.

Za jasnu sliku, Mercator je u 2010. godini ostvario prihode od prodaje u visini 2,7 milijardi eura, ili prema tečaju koji je ovih dana na snazi, oko 20,2 milijarde kuna. Agrokor je na razini grupe u 2010. ostvario 26,5 milijardi kuna, prema podacima koje je danska Jyske bank objavila sredinom ove godine.

Ukoliko Agrokor uspije, unatoč posljednjem manevru predsjednika Uprave Mercatora Žige Debeljaka, najavi da ide u preuzimanje svojeg najvećeg vlasnika Pivovarne Laško, preuzeti većinski udjel u Mercatoru, njihovi konsolidirani prihodi dosegli bi preko 40 posto hrvatskog proračuna.

S tako teškim pregovaračem, novom ministru gospodarstva Ratku Čačiću, sigurno neće biti lako.