Naime, upiše li Mol sto milijuna eura obveznica, morao bi ih konvertirati po cijeni 1280 kuna za jednu dionicu da dođe do većinskog udjela. No, matematika ne mora odigrati glavnu ulogu.
O odnosu Vlade RH i Mola već mjesecima ne odlučuje dvojac Sanader - Polančec, već je na čelo Nadzornog odbora Ine zasjeo manje fleksibilni ministar financija Ivan Šuker, koji je vrijedno radio na micanju svojega stranačkog oponenta Polančeca iz aktivna političkog života. Ali, je li se puno toga promijenilo?
Glavni ugovor kojim se reguliraju vlasnički odnosi između Vlade RH i Mola, kao najvećih pojedinačnih vlasnika Ine, i dalje je na snazi i nije poznat javnosti ni malim dioničarima kompanije. Ali, zato se, kako doznajemo, ugovor itekako tiče Uskoka, kojemu je dan na proučavanje ne bi li se utvrdilo koji su njegovi elementi sporni i štetni za Vladu RH kao vlasnika više od 44 posto Ine.
Bio ugovor štetan ili ne, obveznice s početka priče, vrijedne ukupno 200 milijuna eura, Ina će izdati kako bi otplatila svoj dug proračunu, za koji se i dalje ne zna koliki je.
Od Ine bi sto milijuna eura obveznica trebao kupiti Mol, a sto milijuna Vlada RH ili institucionalni investitori, što je izjavio i sam ministar Ivan Šuker. U situaciji kad je Ina ionako slabo likvidnoj Vladi RH dužna puste milijune, teško je zamisliti kako će upravo Vlada kupiti Inin dug. Posebno zato što su u dodatku ugovoru o plinskom biznisu tražili odgodu njegova preuzimanja jer za to nisu imali novca. No, uz povoljnu kamatnu stopu vjerojatno bi se moglo naći dovoljno institucionalnih ulagača za otkup drugih sto milijuna eura Inina duga. A nitko ne može jamčiti da Mol od tih institucionalnih ulagača neće otkupiti njihove obveznice i konvertirati ih te konačno postati i većinski vlasnik Ine. Neovisno o tome tko trenutačno pregovara s Molom.
O odnosu Vlade RH i Mola već mjesecima ne odlučuje dvojac Sanader - Polančec, već je na čelo Nadzornog odbora Ine zasjeo manje fleksibilni ministar financija Ivan Šuker, koji je vrijedno radio na micanju svojega stranačkog oponenta Polančeca iz aktivna političkog života. Ali, je li se puno toga promijenilo?
Glavni ugovor kojim se reguliraju vlasnički odnosi između Vlade RH i Mola, kao najvećih pojedinačnih vlasnika Ine, i dalje je na snazi i nije poznat javnosti ni malim dioničarima kompanije. Ali, zato se, kako doznajemo, ugovor itekako tiče Uskoka, kojemu je dan na proučavanje ne bi li se utvrdilo koji su njegovi elementi sporni i štetni za Vladu RH kao vlasnika više od 44 posto Ine.
Bio ugovor štetan ili ne, obveznice s početka priče, vrijedne ukupno 200 milijuna eura, Ina će izdati kako bi otplatila svoj dug proračunu, za koji se i dalje ne zna koliki je.
Od Ine bi sto milijuna eura obveznica trebao kupiti Mol, a sto milijuna Vlada RH ili institucionalni investitori, što je izjavio i sam ministar Ivan Šuker. U situaciji kad je Ina ionako slabo likvidnoj Vladi RH dužna puste milijune, teško je zamisliti kako će upravo Vlada kupiti Inin dug. Posebno zato što su u dodatku ugovoru o plinskom biznisu tražili odgodu njegova preuzimanja jer za to nisu imali novca. No, uz povoljnu kamatnu stopu vjerojatno bi se moglo naći dovoljno institucionalnih ulagača za otkup drugih sto milijuna eura Inina duga. A nitko ne može jamčiti da Mol od tih institucionalnih ulagača neće otkupiti njihove obveznice i konvertirati ih te konačno postati i većinski vlasnik Ine. Neovisno o tome tko trenutačno pregovara s Molom.