Publikacija, koju su financirali Bill & Melinda Gates Foundation i W.K. Kellogg Foundation, pokazuje da je Mavrovićevo imanje, smješteno u Sloboštini pokraj Požege, jedino priznato s područja Europe, a ono čime se posebno ističe je, kako se navodi, razrađena vizija razvoja lokalne zajednice.
"Odlučio sam uložiti novac zarađen tijekom svoje boksačke karijere u nešto što neće samo meni omogućiti da napredujem, nego će donijeti koristi lokalnoj zajednici, pa i cijeloj kugli zemaljskoj", kaže Mavrović.
Poslovanje je započeo 2003. godine uloživši milijun eura, dijelom vlastite ušteđevine, dijelom osiguranih manjim zajmovima, a za podizanje prvih silosa iskoristio je sredstva SAPARD-a, europskog programa namijenjenog poljoprivredi i ruralnom razvoju. Danas, sedam godina poslije, Mavrovićeva tvrtka zapošljava tridesetak radnika te ostvaruje godišnju dobit od 9 milijuna eura.
Njegovo imanje prostire se na 400 hektara, od čega je 100 hektara u vlasništvu tvrtke, otprilike polovica je zakupljena od države na 30 godina, dok je preostali dio u privatnim rukama.
Mavrović je najprije krenuo s organskom proizvodnjom žitarica, ali kako je ubrzo shvatio da je "kruh hrana koja se svakodnevno nađe na trpezi svake hrvatske obitelji", tako je u suradnji sa zagrebačkom Klarom osmislio cijelu liniju pekarskih proizvoda.
Svoju proizvodnju potom je proširio stočarstvom te je podigao farmu svinja, koja također počiva na organskim principima, a u međuvremenu je ustrojio i Eko-centar, čija je funkcija ne samo da educira djecu, studente, biznismene i poljoprivrednike nego i da promiče održivi razvoj i zdravije životne navike.
Kako ističe sam Mavrović, do ovakvog razvoja situacije ne bi došlo da nije bilo glavnog resursa - ljudi. "Naš moto je da samo sretni i zadovoljni zaposlenici mogu pridonijeti stvaranju uspješnog biznisa", otkriva Mavrović, dok samo svjetsko priznanje ocjenjuje kao dobru referencu koja će, nada se, domaće institucije natjerati da pokažu više sluha za ono čime se on bavi.
"Odlučio sam uložiti novac zarađen tijekom svoje boksačke karijere u nešto što neće samo meni omogućiti da napredujem, nego će donijeti koristi lokalnoj zajednici, pa i cijeloj kugli zemaljskoj", kaže Mavrović.
Poslovanje je započeo 2003. godine uloživši milijun eura, dijelom vlastite ušteđevine, dijelom osiguranih manjim zajmovima, a za podizanje prvih silosa iskoristio je sredstva SAPARD-a, europskog programa namijenjenog poljoprivredi i ruralnom razvoju. Danas, sedam godina poslije, Mavrovićeva tvrtka zapošljava tridesetak radnika te ostvaruje godišnju dobit od 9 milijuna eura.
Njegovo imanje prostire se na 400 hektara, od čega je 100 hektara u vlasništvu tvrtke, otprilike polovica je zakupljena od države na 30 godina, dok je preostali dio u privatnim rukama.
Mavrović je najprije krenuo s organskom proizvodnjom žitarica, ali kako je ubrzo shvatio da je "kruh hrana koja se svakodnevno nađe na trpezi svake hrvatske obitelji", tako je u suradnji sa zagrebačkom Klarom osmislio cijelu liniju pekarskih proizvoda.
Svoju proizvodnju potom je proširio stočarstvom te je podigao farmu svinja, koja također počiva na organskim principima, a u međuvremenu je ustrojio i Eko-centar, čija je funkcija ne samo da educira djecu, studente, biznismene i poljoprivrednike nego i da promiče održivi razvoj i zdravije životne navike.
Kako ističe sam Mavrović, do ovakvog razvoja situacije ne bi došlo da nije bilo glavnog resursa - ljudi. "Naš moto je da samo sretni i zadovoljni zaposlenici mogu pridonijeti stvaranju uspješnog biznisa", otkriva Mavrović, dok samo svjetsko priznanje ocjenjuje kao dobru referencu koja će, nada se, domaće institucije natjerati da pokažu više sluha za ono čime se on bavi.
