Chmurčiak iz Ine otišao jer nije htio biti žrtveno janje

Iznenadna ostavka Inina izvršnog direktora za rafinerije i marketing Petera Chmurčiaka ponovno je zakotrljala lavinu pitanja o stvarnim posljedicama Molova autoritarnog upravljanja Inom na poslovanje hrvatske kompanije.

Prema navodima Jutarnjeg lista, slovački naftni stručnjak Peter Chmurčiak, koji je u Inu došao iz slovačkog Slovnafta, ostavku je podnio još prošlog tjedna, navodno nezadovoljan vlastitim statusom u kompaniji i odnosom vodećih ljudi Mola prema njemu, ali i zbog činjenice da je bio izrazito nezadovoljan izostankom bilo kakve podrške čelnika Mola njegovim nastojanjima da se ulaganjem u modernizaciju rafinerija, posebno one u Sisku, ojača status rafinerijskog sektora u Ini.

No ta njegova nastojanja u suprotnosti su s planovima mađarskog dijela Uprave Ine i središnjice Mola. Njegovu ostavku je, prema istom izvoru, mađarski dio Uprave Ine zadržao u tajnosti, a neslužbeni izvori u Ini Business.hr-u su potvrdili kako o Chmurčiakovoj ostavci ništa nisu znali, niti su o njoj bili službeno obaviješteni, hrvatski članovi Uprave, koji su vijest doznali tek naknadno, iz neformalnih izvora.

Nakon iznenadnog Chmurčiakova odlaska, za koji neslužbeni izvori u Ini tvrde da i nije toliko iznenađenje s obzirom na to da se, kako smo saznali, njegovo nezadovoljstvo načinom na koji se Uprava odnosila prema sektoru rafinerija akumuliralo duže, realno je očekivati da mađarska središnjica Mola neće ponoviti istu pogrešku i na to mjesto ponovno dovesti čovjeka koji ima vlastito mišljenje i koji se usudi suprotstaviti vodećim ljudima Uprave.

Stoga je realno zaključiti da će Uprava Mola u Zagreb poslati svog čovjeka, vrlo vjerojatno Mađara, dobro provjerenu osobu od povjerenja koja će bezpogovorno izvršavati naredbe iz Budimpešte.

Prema informacijama do kojih smo došli, razlog Chmurčiakove ostavke je snažni pritisak Uprave Ine i središnjice Mola na slovačkog izvršnog direktora, od kojeg se zahtijevalo da izvršava naredbe s kojima se on kao naftni stručnjak nije mogao složiti i koje su se, prema njegovu mišljenju, suprotstavljale poslovnoj logici i pravilima zdravog rafinerijskog poslovanja.

S obzirom na činjenicu da je Chmurčiak kao izvršni direktor bio odgovoran za poslovanje rafinerija i veleprodaju derivata, njemu je, kako smo saznali, bila neprihvatljiva činjenica da je rafinerijski biznis, jednako kao i sektor veleprodaje, pod direktnom upravom središnjice Mola u Budimpešti, s čijim se odlukama on često nije slagao, ali je prema svojoj funkciji bio prisiljen biti odgovoran za negativne aspekte poslovnih poteza koji su se u tom sektoru donosili.

Prema našim izvorima, Chmurčiak više nije bio spreman prihvaćati naredbe Mola, svjestan da bi za neke od tih neprofesionalnih odluka koje su se odnosile na poslovanje rafinerija, ali i Ine u cjelini, i on kao rukovodeća osoba mogao snositi i kaznenu odgovornost.

Čini se da je kap koja je prelila čašu Chmurčiakova strpljenja stigla u obliku internog i neslužbenog zahtjeva Uprave da se u poslovanju za tekuću godinu iskažu značajni gubici rafinerijskog poslovanja, kako bi Mol imao motiv i razloge od hrvatskog suvlasnika zahtijevati da se složi sa odustajanjem od nastavka investicijskog procesa u modernizaciju rafinerije Sisak, prikazujući ga kao neisplativ.

A da je pritisak iz Budimpešte na slovačkog direktora doista narastao do neslućenih razmjera svjedoči i podatak da je Chmurčiak, prema neslužbenim najavama, nakon ostavke u Ini odlučio posve napustiti Mol grupu.

Do zaključenja teksta iz Ine nije stigao odgovor na naš zahtjev da kompanija pojasni razloge odlaska izvršnog direktora za rafinerije i marketing.

Chmurčiak će tako ostati zabilježen kao još jedan u nizu Molovih ljudi koji nisu izdržali pritisak sustava korporativnog upravljanja Inom iz mađarske centrale, nakon poznatog slučaja Laszla Gesztija, donedavnog predsjednika Uprave Ine iz redova Mola, koji je na tu funkciju imenovan u lipnju 2009., a ostavku je podnio već u veljači 2010., nakon čega je otišao iz Mol grupe.

U službeno objašnjenje o navodnim zdravstvenim razlozima koji stoje iza Gesztijeve ostavke nitko tada nije povjerovao, kao što bolje upućeni u događanja u Ini nisu povjerovali ni u činjenicu da ga je na taj potez motivirao loš imidž kompanije i loše poslovanje Ine u razdoblju njegova predsjedanja Upravom, jer je i tada bilo dobro poznato da je u to vrijeme upravljanje Inom već u velikoj mjeri preuzeo Mol, koji je poslovne odluke donosio samostalno i bez značajnijeg utjecaja hrvatskog suvlasnika.

No nije nevažno kako Chmurčiakova ostavka stiže u vrlo osjetljivom trenutku, kada je sukob između hrvatske Vlade i Mola na vrhuncu, kada Ina bilježi ozbiljan pad udjela na tržištu u sektoru veleprodaje derivata, a do ponovnog pokretanja proizvodnje u rafineriji Sisak ostalo je tek nešto manje od dva tjedna.

Čini se da je Peter Chmurčiak svojom ostavkom jasno pokazao kako odbija prihvatiti namijenjenu mu ulogu žrtvenog janjeta, koje je trebalo biti pribijeno na stup srama kao isključivi krivac za loše poslovanje Ine u segmentu rafinerija i veleprodaje.