Direktori sretni u Đuri Đakoviću, u Ini baš i ne

Anketno istraživane indeksa sreće, koje je splitski profesor makroekonomije dr. Petar Filipić proveo među više od 400 polaznika programa Korporativno upravljanje za članove nadzornih odbora, organiziranih pri ekonomskim fakultetima u Zagrebu i Splitu, pokazalo je da su menadžeri nesretniji od savjetnika, konzultanata i nižih rukovoditelja, žene od muškaraca, stariji polaznici programa od mlađih, a svi skupa su nesretniji od prosjeka sreće ostalih hrvatskih građana.

Od polaznika ukupno devet edukacijskih programa, provedenih u posljednje dvije godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i Ekonomskom fakultetu u Splitu, najsretniji su menadžeri u Đuri Đakoviću, a gotovo najnesretniji oni u Ini. Istraživanje je pokazalo i da su oni koji u Zagrebu rade na menadžerskim, savjetničkim i sličnim rukovodećim radnim mjestima manje sretni od kolega iz ostalih dijelova Hrvatske.

Program edukacije Korporativno upravljanje za članove nadzornih odbora dva su fakulteta počela provoditi u proljeće 2007. godine, u suradnji s Hrvatskim udruženjem menadžera i poduzetnika Croma, a prof. dr. Filipić proveo je istraživanje na generacijama koje su se educirale do lipnja prošle godine i u prosincu obradio rezultate anketa.

Od ukupno 668 polaznika programa anketi ih se odazvao čak 401, odnosno visokih 60 posto. Održano je šest programa sa 548 polaznika, na koje je pristup bio svojevoljan, te tri programa "zatvorenog" tipa za zaposlenike tvrtki Croatia osiguranje, Đuro Đaković i Ina, a pohađalo ih je 120 polaznika.

Prosjek niskih 3,2

"Uzimajući sve u obzir, zaokružite broj koji ovih dana reprezentira vaš prosječni osjećaj sreće", glasilo je pitanje postavljeno ispitanicima, a ponuđeni odgovori bili su: uhićeno (5), vrlo sretno (4), sretno (3), ponekad nesretno (2) i depresivno (1), što je uobičajeno u takvim međunarodnim anketama. Osim toga, od ispitanika se tražilo da se izjasne prema spolu, dobi, prebivalištu i radnome mjestu.

Gotovo polovica ispitanika, njih 197, bili su menadžeri, dok je ostalih, odnosno savjetnika, konzultanata i nižih rukovoditelja, bilo 204. Dvije trećine anketiranih imaju prebivalište u Zagrebu, a trećina u ostatku Hrvatske, a žena je među ispitanicima bilo 20,7 posto.

Na skali od 1 do 5 prosječna razina sreće koju su iskazali polaznici programa edukacije je 3,2, što je, kako u komentarima rezultata navodi prof. dr. Filipić, znatno niže u usporedbi s okruženjem. Naime, prema anketama o sreći koje provodi Erasmus University Rotterdam, sreća hrvatskih građana mjerena je tri puta, pri čemu je indeks 1995. godine bio 3,437, 1999. godine 3,612, a 2007. godine 3,485.

Stresne situacije

"Rezultati ankete logični su i očekivani. Indeksi sreće u Hrvatskoj odnose se na cjelokupnu populaciju, uključivo djecu i najstarije stanovnike koji uvijek iskazuju višu razinu sreće. U slučaju polaznika programa riječ o specifičnom segmentu stanovništva koji svuda u svijetu iskazuje nižu razinu sreće jer prolazi različite stresne situacije (faza stjecanja dohotka, zasnivanja i brige o obitelji, napredovanje na poslu, itd.)", objašnjava prof. dr. Filipić u komentarima.

Prema indeksu sreće, od devet programa iznadprosječnu sreću iskazali su polaznici druge generacije (lipanj - rujan 2007. godine) i programa Đuro Đaković (veljača - travanj 2008. godine). Treća generacija (listopad - prosinac 2007. godine) i Croatia osiguranje (svibanj - srpanj 2007. godine) bili su nešto ispod hrvatskog prosjeka, a polaznici preostalih programa,uključujući i Inu, bili su znatno ispod prosjeka.

Izuzme li se natprosječno sretan menadžment Đure Đakovića, indeks sreće smanjivao se kako su generacije slijedile jedna za drugom, što je bilo očekivano s obzirom na to da sve veći broj onih koji su završili program smanjuje vjerojatnost ulaska u nadzorne odbore, na činjenicu da još nije ispunjeno Vladino obećanje da će se nadzorni odbori popunjavati natječajem, a ne političkim i sličnim kriterijima, te s obzirom na sve teže uvjete poslovanja na tržištu i krizu.

Prosječni osjećaj sreće žena polaznica programa (3,145) niži je od onog koji su iskazali muškarci (3,214), što je različito od indeksa sreće građana općenito, prema kojima su u Hrvatskoj žene sretnije od muškaraca. Takvu razliku prof. dr. Filipić također smatra očekivanom "jer je ulazak u svijet menadžera i sličnih radnih mjesta za žene u Hrvatskoj put s mnogim zaprekama (kasnije zapošljavanje, niži dohodak za isto radno mjesto, mnogo teže napredovanje, briga o obitelji, itd.)".

Što se tiče indeksa sreće prema dobi, pokazalo se da se funkcija sreće polaznika programa za članove nadzornih odbora smanjuje s porastom godina života, što prof. dr. Filipić smatra svojevrsnim paradoksom i naziva ga "borba protiv vjetrenjača" jer su položajna i dohodovna očekivanja starijih polaznika u sukobu s njihovim trenutačnim osjećajem sreće.

"Oni bi htjeli produljiti dio života u kojem su indeksi sreće niski, ne žele redefinirati kriterije i nalaze se u procijepu ambicija i stvarnosti", komentirao je prof. dr. Filipić.

Istraživanje pokazuje i da je indeks sreće nešto manji među ispitanicima iz Zagreba, gdje iznosi 3,180, dok u ostatku Hrvatske iznosi 3,237, unatoč tome što svi, osobito visokoobrazovani mladi, odlaze u Zagreb u potrazi za radnim mjestom, dohotkom, kreativnim poslovnim ambijentom, kulturnim okruženjem i slično.

Spolna odlika sreće

Indeks sreće menadžera obuhvaćenih istraživanjem iznosio je 3,081, što je znatno niže od indeksa 3,260 ostalih sudionika programa. Splitski profesor ekonomije to smatra očekivanim jer za razliku od nekih prošlih vremena, kada su radnici radili 10 i više sati, danas menadžeri "rade previše, posao im je stalno u glavi, nose ga kući, čak i u krevet", pa stresnost položaja smanjuje indeks sreće.

Pri tome su, zanimljivo, najnesretniji menadžeri Ine s indeksom 2,900, a najsretniji oni Đure Đakovića s visokim indeksom sreće 4,200, dok su u Croatia osiguranju na blago iznadprosječnih 3,245.

Iako je moguće pronaći racionalno objašnjenje za razlike među rezultatima po pojedinim programima, rezultati za program u Đuri Đakoviću odstupaju od dosad poznatih u sličnim analizama, napominje prof. dr. Filipić. Naime, u tom su programu muškarci iskazali daleko najveću razinu sreće od svih grupa ispitanika, dok su žene svoju sreću ocijenile gotovo najniže.

"Razlika u sreći spolova toliko je velika da se čini da žene žive u vrlo, vrlo nesretnoj, a muškarci u vrlo, vrlo sretnoj zemlji. Sve to ukazuje da su na ocjenjivanje sreće polaznika programa u Slavonskom Brodu mogli utjecati i neki egzogeni činitelji. To više jer prema općem (profesorskom) dojmu atmosfera na seminaru ničim nije odavala razinu sreće iskazanu u anketnim odgovorima", navodi prof. dr. Filipić.