Domaći brodari po plovila idu u Norvešku

Domaći brodograditelji često se ljute kada ih nazivaju nekonkurentnima ili zastarjelima, kao što je to nedavno bio slučaj i s analizom stanja u ovoj branši koju smo prvi objavili u Business.hr-u, a potom su je prenijeli ostali hrvatski mediji. Kad bi sve ostalo samo na analizama, bilo bi još i dobro. No činjenica je da se posljednjih godina sve više domaćih brodara odlučuje naručiti plovila u inozemnim brodogradilištima, smatrajući da domaći škverovi ne mogu ponuditi konkurentne uvjete koji se mogu mjeriti s onima na svjetskom tržištu.

Jedan od takvih primjera su otac i sin Ivica i Luka Tomić, vlasnici brzobrodskog servisa i ugostiteljsko turističkog obrta „Kapetan Luka“ iz Krila Jesenice pokraj Splita. Ovaj linijski prijevoznik, s tradicijom koja seže do ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, svakodnevno prometuje na relaciji Split-Hvar-Korčula te se odlučio proširiti flotu modernim brodom zasnovanim na karbonskoj tehnologiji.
 

Brod kao garancija

Nakon razmatranja ponude i onoga što su im mogli pružiti domaći škverovi, vođeni ekonomskom logikom odlučili su se za gradnju broda u – Norveškoj. Na tom primjeru iz svakodnevnog poslovnog života domaćih brodara itekako se dobro može vidjeti gdje je zapravo zastranila domaća brodogradnja i kako je posustala u praćenju svjetskih trendova.

„Dva su glavna razloga zašto smo se odlučili za gradnju broda u Norveškoj, a to su tehnologija i cijena. Tehnologija izrade karbonskih brodova zasad je najnaprednija u toj zemlji, gdje su na nju prešli još prije desetak godina i od tada ga stalno usavršavaju. S druge strane, cijena takvog broda, koji je po karakteristikama daleko napredniji i znatno lakši, zbog čega troši dvostruko manje goriva, ista je kao i konvencionalnog broda“, kaže Luka Tomić, koji ističe da u domaćim brodogradilištima ne mogu raditi brodove zasnovane na toj tehnologiji.

Naš sugovornik navodi kako je cijena karbonskog broda 7,5 milijuna eura, a naglašava i daleko povoljniju fiksnu kamatu od tri posto koju su dobili u Norveškoj u odnosu na pet posto koliko bi iznosila u Hrvatskoj. Povoljniji je i sistem garancija jer su, kaže, u Norveškoj garancija sami brodovi, a brod se plaća tek na dan isporuke.
 

Specijalne niše

Unatoč tehnološkoj superiornosti norveškog broda, Tomić ističe kako bi da su uvjeti u Hrvatskoj bili povoljniji sigurno novi brod naručili u našoj zemlji, jer bi, među ostalim, cijeli postupak, pa i financiranja, bio jednostavniji. Nažalost, to nije bio slučaj, iako tvrdi da i u našoj zemlji postoje kvalitetni stručnjaci i institucije. Problem je u tomu što bi domaća brodogradnja trebala graditi kvalitetno i konkurentno, umjesto da se neuspješno nadmeće s dalekoistočnim brodogradilištima koja zbog opsega poslovanja mogu ponuditi znatno niže cijene.

„U današnje vrijeme potrebno je definirati koji su to proizvodi konkurentni na tržištu te naći specijalne niše koje dalekoistočna brodogradilišta ne mogu raditi. Trebamo raditi tehnološki napredne brodove koji moraju biti i cjenovno konkurentni“, zaključuje Tomić.