Gašenje mostarskog Aluminija moglo bi ugroziti plinofikaciju Dalmacije

Počne li se postupno gasiti proizvodnja u mostarskom Aluminiju, kako najavljuju iz te najveće tvrtke izvoznice u Bosni i Hercegovini, teške posljedice osjetit će šibenski TLM, ali i niz drugih hrvatskih tvrtki. Posljedice će prije svega osjetiti Luka Ploče i Hrvatske željeznice, a Plinacrou će postati upitna isplativost nastavka gradnje plinovoda od Dugopolja prema jugu Hrvatske, odnosno Dubrovačko-neretvanskoj županiji, jer bez potrošača kakav je Aluminij cijeli bi taj projekt bio neisplativ. 

Odrazilo bi se to na poslovanje i niz drugih tvrtki u Hrvatskoj koje su sudjelovale u brojnim projektima Aluminija vezanim uz gradnju novih objekata i modernizaciju proizvodnje. Pritom nije nezanemariv ni 12-postotni vlasnički udjel Republike Hrvatske u Aluminiju nastao nakon  ulaganja u obnovu proizvodnje u toj tvrtki nakon okončanja rata u BiH.
Tomu treba dodati činjenicu da je Aluminij ne samo daleko najveći izvoznik u BiH, pa bi  posljedice na ukupno gospodarstvo te države bile velike, nego i praktično drži cjelokupan mirovinsko-zdravstveni sustav Hercegovačko-neretvanske županije, a dobrim dijelom i cijele Federacije BiH.

Male tvrtke

Aluminij zapošljava više od 900 djelatnika i na njegovo se poslovanje oslanja niz manjih tvrtki. Svoje proizvode izvozi i u zvornički Birač te cijelom nizu proizvođača automobilskih dijelova u Bosni.
Kako nam je rekao Darko Juka, predstojnik Ureda za odnose s javnošću Aluminija, čudno je da interes za probleme tog poduzeća u opskrbi električnom energijom ne pokazuje hrvatska Vlada iako je njegov 12-postotni vlasnik.
„Bojim se općega kolapsa i prekasne reakcije vladajućih na probleme. Propast Aluminija ugrozit će i socijalni mir u Hercegovini“, upozorio je Juka, dodavši da se iz plaćanja poreza i doprinosa tog poduzeća najvećim dijelom financira mostarsko Sveučilište, ali i regionalna Klinička bolnica u Mostaru te druge institucije.
Naglasio je kako su iz Aluminija još u veljači upozoravali da im je električna energija, kada je bila 48 eura za MWH, preskupa i da opterećuje nastavak proizvodnje te da plaćaju najvišu cijenu struje u Europi kada je riječ o aluminijskoj industriji.

Cijena struje

„U veljači je samovoljnom odlukom Regulatornoga povjerenstva za električnu energiju F BiH (FERK), nakon javne rasprave na kojoj smo protivno zakonu bili spriječeni sudjelovati, cijena povećana na 54 eura za MWh, što nas je, zajedno s krajnje destabiliziranom cijenom metala na Londonskoj burzi metala, dovelo na sami rub bankrota“, rekao je Juka, dodavši da je u BiH struja najjeftinija ili među najjeftinijim u Europi, čak i za industriju, kada se gleda na cijene koje ima EP BiH.        
Još je u svibnju Ivo Bradvica, direktor Aluminija, upozorio da je mostarski proizvođač aluminija i proizvoda od aluminija nakon uspješnoga završetka prethodne poslovne godine s nešto više od pola milijuna eura ostvarene dobiti u samo prva tri mjeseca ove godine zabilježio nagli rast gubitaka u poslovanju od čak 20 milijuna eura, i to gotovo isključivo zbog posljednjega poskupljenja cijene električne energije za velike potrošače s potrošačkoga područja Elektroprivrede HZ Herceg-Bosne.
„Javno smo upozoravali na to, prije toga i na muke domaćih gospodarstvenika s mnoštvom nepotrebnih i neopravdanih državnih nameta, na teškoće koje nam stvaraju ratom stvorene i politički nastavljane podjele, itd.“, upozorio je Bradvica, dodavši da je na svjetskom tržištu na njih negativno utjecao i pad cijena aluminija te rast cijene glinice, koja im je osnovna sirovina.
Sadašnja cijena električne energije koju Aluminij dobiva od Elektroprivrede HZ Herceg-Bosne je 54 eura za MWh. No elektroprivreda iz Mostara im ne može isporučiti dostatne količine struje pa je Aluminij prisiljen kupovati je na tržištu. Unatoč tome što Elektroprivreda BiH sa sjedištem u Sarajevu ima višak električne energije i prema zakonu je dužna opskrbljivati domaće potrošače pa tek onda izvoziti višak proizvodnje, iz političkih razloga ta elektroprivreda izvozi sve viškove električne energije i ništa ne isporučuje Aluminiju. Elektroprivreda BiH višak struje uglavnom prodaje beogradskoj tvrtki Rudnap u vlasništvu Vojina Lazarevića. Zbog toga je mostarski proizvođač, inače najveći BiH izvoznik i opskrbljivač aluminijem i aluminijskim legurama šibenskog TLM-a, prisiljen kupovati električnu energiju od Rudnapa koji na proviziji zarađuje na desetine milijuna eura. Razlog takvom poslovanju su političke nesuglasice između glavnih političkih stranaka u Sarajevu i Mostaru, između SDA i Socijaldemokratske stranke BiH i dva HDZ-a.
Posljednjih je tjedana sarajevski tjednik Slobodna Bosna detaljno pisao o tomu kako Elektroprivredu BiH u stvari kontrolira Damir Fazlić, poslovni prijatelj Vojina Lazarevića. On, kako tvrdi sarajevski tjednik, preko svoje rođakinje i supruge lidera SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije preprodaje viška električne energije iz Elektroprivrede BiH Elektroprivredi HZ Herceg-Bosne.